Brutal Truth
End Time
Datum izdanja: 27.09.2011.
Izdavač: Relapse Records
Žanr: Death Metal, Grindcore
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Što se tiče Brutal Trutha slobodno se može upotrijebiti slogan ‘nekad davno, bilo vrijeme slavno’.
Svoj pravi i puni procvat na sceni živjeli su i doživjeli u periodu od 1990., kada su osnovani, pa do 1995., s posebnim naglaskom na prvi studijski album “Extreme Conditions Demand Extreme Responses”. Nakon toga im se karijera kreće silaznom putanjom, pa su se 1998. i raspali, a 2006. malo reformirani i vratili.
Na ovom albumu, šestom u karijeri, predstavili su se s 23 nove pjesme u trajanju od 60-ak minuta, u kojima nisu izgubili na svojoj žestini i prepoznatljivom death/grind/coreu, ali su ponudili i dosta kakofoničnosti i dosade.
Album otvaraju nervoznom “Malice“, a nakon nje čujemo njihov stari zvuk u pjesmi “Simple Math“. Pjesme u prosjeku traju nepune dvije minute, a za kraj ostavili su dosadnu i neslušljivu ‘pjesmu’ “Control Room” u trajanju od 15 minuta, koju je gotovo nemoguće poslušati od početka do kraja.
To je jednostavno neslušljiva gomila kakofoničnih zvukova. Ono što vrijedi istaknuti i poslušati, uz već gore navedenu, su pjesme “Small Talk“, “Crawling Man Blues“, “Killing Planet Earth“, “Addicted“, koje zvuče kako smo na Brutal Truth i navikli. Dakle, manijakalni, brzi i britki death/grind utrpan u nepune dvije minute.
Budući da je na predzadnji album “Evolution Through Revolution” (2009.) trebalo čekati 12 godina (od “Sounds of The Animal Kingdom” 1997.), koje uključuju i osmogodišnju pauzu, pa sad na ovaj još dvije, i takav je da jedva zaslužuje prolaznu ocjenu, imam dojam da se momci nađu čisto reda radi da objave album. Kao da im nije bitno kakvu će ‘prođu’ imati na sceni. Ili još uvijek računaju da će ime nešto donijeti.
A to je teško očekivati i na to se baš i ne bi trebalo oslanjati, jer previše je dobrih bendova, bilo novih, mlađih, bilo njihovih suvremenika, koji ih polako ‘jedu’, snimaju dobre albume, tako da, nastave li ovako, ubuduće mogu računati na tek jedan dio najodanijih fanova.
Jedno je sigurno, a to je da prva dva albuma “Extreme Conditions Demand Extreme Responses” (1992.) i “Need To Control” (1994.) neće nikada nadmašiti, no trebali bi si dati malo više truda i ne objavljivati izdanja tipa “End Time”, jer nakon ovakvih izdanja jedino logičko razmišljanje koje se nameće je to da vrijeme Brutal Trutha – prolazi.
