Odlična slavljenička torta UB40-a

Što reći kad na recenziju stigne album benda koji upravo slavi svojih (prvih) četvrt stoljeća otkad su prvi puta stupili na vrhove svjetskih top ljestvica, ili kad prebrojite i shvatite da vam je u rukama njihov 23. album? Te dvije činejnice sasvim su dovoljne da sa posebnom pažnjom pristupite preslušavanju novog albuma UB40 – “Who You Fighting For?“.

Nastali davne 1978. godine, UB40 bili su (i ostali) multikulturalni bend koji već samom postavom odražava britanski radnički sloj iz kojeg potječe svih 8 članova. U svojim počecima izražavali su svoje stavove proizašle iz svakodnevnog života pomiješanog sa uvijek škakljivim političkim temama, a upravo to čine i danas.

Gospoda u najboljim godinama itekako su svjesna svega što se oko njih zbiva, pa tako kroz polovicu svojih pjesama na ovom albumu, kao što su “War Poem” ili “Plenty More“, govore o (za njihovu domovinu posebno aktualnoj) temi bliskoistočnog rata. Naslovna pjesma, “Who You Fighting For?” nijhovo je pitanje, a ujedno i odgovor, svim mladima koje se u posljednje vrijeme nemilice i na sve moguće načine uvjerava da je ‘regrutacija prava stvar za njih’, navodeći ih da ipak malo razmisle prije nego se upuste u takvo što.

Ono što razlikuje UB40 i čini ih većima od drugih bendova koji se late takvih tema, je pristup, koji je u ovom slučaju (iako vidno potresen aktualnim zbivanjima u svijetu) prije svega nenametljiv (ali itekako utjecajan), sročen iz jedne tople i srdačne ljudske perspektive.

Drugi dio pjesama na albumu neizbježne su ljubavne balade. Sam po sebi, reggae poziva na ljuljuškanje sa dragom osobom u mekanom ritmu, a kad se tome dodaju i dobri tekstovi te specifičan, osjećajan glas i pjevanje Alija Campbella – “Gotta Tell Someone“, “One Woman Man” ili “Kiss And Say Goodbye” zasigurno će naći svoje mjesto na vašoj kompilaciji omiljenih ljubavnih pjesama.

Ova zadnja ujedno je i najavni, ali i njihov 50. po redu singl, čije je objavljivanje označio točno 25. godina od njihvog prvog singla “Food For Thought”, a i iz samog naslova jasno je da je riječ o obradi poznatog hita grupe Manhattan. Ne bojte se, nije riječ o još jednoj u nizu neuspješnih obrada – od ove će vam sigurno biti ‘toplo oko srca’ (ili ćete se barem malo zanjihati u ritmu). A kako je očito da im obrade leže, i posljednje dvije pjesme na ovom albumu spadaju u tu kategoriju – “I’ll Be On My Way” (Lennon/McCartney) i “Things You Say You Love” (Jamaicans).

Gitarist Robin Campbell o njihovom radu kaže da su “…počeli sa trunčicom basa, bubnjeva i udaraljki, a onda dodali što je manje moguće. Kad imate odličnu melodiju i solidan ritam, ostalo je sve dekoracija po vrhu. A mi ne volimo predekorirati tortu.” Sjajne puhačke dionice, odlična vokalna izvedba i prokleto zarazan ritam udaraljki – “Who You Fighting For?” je definitivno slavljenička torta za prste polizati…