Od performansa i filozofije do osobne drame

Osim kroz projekte Bosnian Rainbows i Kimono Kult, transformacija kreativne suradnje između Terese Suárez i Omara Rodríguez-Lópeza nastavlja se i s drugim studijskim albumom Le Butcherettes.

Naime, digitalnu verziju “Cry Is For The Flies” u svibnju 2014.
objavljuje Omarova etiketa Nadie Sound, a on osobno svira bas dionice i
preuzima produkciju albuma, jednako kao što je to već učinio i na
prvijencu “Sin Sin Sin” (2011.).

Međutim, Omar nije jedini ‘gost’ na “Cry Is For The Flies”: Teri Gender Bender i bubnjarica Lia Braswell također su angažirale spoken word veterana Henrya Rollinsa (“Moment of Guilt”) i Shirley Manson (“Shame, You’re All I’ve Got”). Četiri mjeseca nakon uspješne digitalne objave, Le Butcherettes potpisuju za Ipecac Recordings zbog čega “Cry Is For The Flies” izlazi i u fizičkom obliku, na CD-u i vinilu. Nakon ovih uvodnih informacija, zasigurno se pitate koliko je, u odnosu na udio suradnje sa slavnim licima glazbene industrije, značajan autorski doprinos Le Butcherettes za pozitivne kritike i uspjeh albuma kod publike? Činjenica je da su ovdje takva ili slična pitanja zapravo suvišna, budući da nema tragova ‘pokroviteljstva’. Štoviše, za pretpostaviti je da bi suradnja u slučaju neopravdanog potencijala i manjka kvalitete izostala.

“Cry Is For The Flies” upravo dokazuje da Le Butcherettes pažljivo bruse sirovu punk rock/garage rock energiju i pronicljivo je kanaliziraju u jedinstvenu ekspresiju. Okosnica te kreativne progresije je, dakako, osnivačica benda Teri (Teresa) Suárez, pod umjetničkim imenom poznatija kao Teri Gender Bender.

Od provokativnih performansa sa svinjskom glavom tijekom koncerata u Meksiku, korištenja umjetne krvi, brašna i pregača, do filozofskih i književnih referenci na albumu “Sin Sin Sin”, Teri kritizira društvenu nejednakost žena i muškaraca, istražuje ideologiju feminizma, te razbija rodno-spolne stereotipe i svaki drugi oblik diskriminacije. Karizmatičnim nastupima ne izražava samo vlastite nagomilane frustracije, već nastoji osvijestiti uočene društvene probleme i potaknuti promjene, barem u načinu razmišljanja.

Istančana sposobnost prilagodbe trenutno joj omogućava stvaranje na tri fronte (Le Butcherettes, Bosnian Rainbows i Kimono Kult), a taj test vlastitih granica ujedno doprinosi i njenom umjetničkom razvoju. Iako šeće različitim žanrovskim krajolicima, Teri uspijeva održavati balans između stopostotne usredotočenosti na određeni projekt i osobne preobrazbe uzrokovane intenzivnim doživljajem novog iskustva, bez da pritom izgubi vlastita razlikovna obilježja (očigledan primjer za to je odličan nastup na Terraneu 2013. s Bosnian Rainbows).

Usporedbe Teri Suárez s PJ Harvey, Karen O, Patti Smith ili čak s Iggyem Popom su opravdane i očigledne, ali kao što iza svake suradnje ostaje njezin osebujni potpis, tako čak i kroz svoj alter ego filtrira suvišne elemente i oslobađa kreativnost. “Cry Is For The Flies” upravo objedinjuje taj višeslojni istraživački proces.

Teri ovdje doslovce obuzdava ljutnju i bunt: od angažiranih punk rock/garage rock koncerata i obračuna s ideologijama okreće se prema pitanjima koja su manje politički obojena, tj. osobnoj krizi, osjećaju krivice, ranjivosti, razočaranju, ali i novim počecima. Dramatični izljev dotičnih emocionalnih posljedica uzrokovan je napuštanjem Meksika i obitelji zbog selidbe u Los Angeles kako bi okrenula novu stranicu u karijeri Le Butcherettes. Međutim, obrada autobiografskih motiva kroz hrvanje s vlastitim demonima ne proizvodi samo terapijski učinak, nego Teri u glazbenom smislu otkriva suptilnije mogućnosti izražavanja.

Bučne i frenetične punk rock/garage rock gitare (“Burn The Scab”, “Demon Stuck In Your Eye” na tragu The White Stripes) su još uvijek prisutne na “Cry Is For The Flies”, ali zajedno s klavijaturama (“Poet From Nowhere”) i bubnjevima ‘smiruju’ i razrađuju melodijsku liniju (“Boulders Love Over Layers Of Rock”, “Shame, You’re All I’ve Got”, “Crying Out To The Flies”), a ista vješto dočarava i unutarnja previranja i proces sazrijevanja.

Stoga, dinamika albuma općenito varira, a dopunjuju je i uvjerljive vokalne interpretacije Teri Gender Bender. Također, na tekstualnoj razini je uočljiv specifični poetski rukopis, osobito zbog toga što je katkada teško procijeniti temelji li se određeni stih na neposrednom životnom iskustvu ili je riječ o modifikaciji posuđenog motiva iz pročitane literature (“My Child” uvelike priziva PJ Harvey).

No, ukoliko se Teri odluči posvetiti daljnjem razvoju Le Butcherettes, s obzirom na raznovrsne projekte sa strane, “Cry Is For The Flies” je tek solidna najava originalnog materijala kakvog možemo očekivati u budućnosti.