Očekivalo se više

Kada član poznatog benda, u kome je istovremeno glavni autor, izda solo-ploču, nešto tu ne štima po definiciji. Je li to prebijanje povrijeđenih taština, eksperimentiranje s drugačijim zvukom ili nešto treće?

Lostboy! nije eksperimentiranje s drugačijim zvukom. Ime Lostboy! se prvi put spominje u kontekstu proširenog izdanja zadnjeg albuma grupe Simple Minds. Dodatak originalnom albumu “Graffitti Soul” je glasio “Searching For The Lost Boys”.

Lostboy! je alter ego Jima Kerra, poznatog i kao pjevača grupe Simple Minds, a projekt Lostboy! je drugo ime za solo-ploču Jima Kerra koji se ovim albumom htio vratiti u svoju mladost, kada je njegovim životom dominirao žestoki prljavi rock’n’roll i kad je bio stidljivi mladi čovjek pun neizrečenog u sebi.

Namjere su lijepe, ali kakva je realizacija? “Lostboy! AKA Jim Kerr” je solidan album, napravljen sa srcem, i bez mikro-makro ekonomskih kalkulacija. Naleti gitare su sirovi, synthovi pojačavaju dojam, ritmične podloge su mahom zanimljive. Nema toliko rock’n’rolla kako se najavljivalo, već je to uravnoteženi mainstream rock iz osamdesetih u kojima i gitare i synthovi imaju svoje mjesto: “She Fell In Love With Silence” će se možda puštati na zagrebačkim partyima posvećenim osamdesetima godinama 20. stoljeća.

Jedini je problem s ovim što ima mnogo albuma koji su fokusiraniji, uvjerljiviji, s boljim pjesmama, iliti jednostavno, bolji. Previše je pjesama perolake kategorije, i premalo je razloga da bi se taj album vrtio u CD-playeru i da potpuno krenem u područje egzaktnosti, albumu fali ono nešto. S druge strane, ovom solo-pločom Kerr si ipak nije zabio ‘kolac’ ili autogol, kao što je to učinio npr. Mick Jagger sa svojim solo-albumima.

Muzički gledano, Kerr je odlazeći od zvuka Simple Mindsa došao na teritorij koji je sličan Simple Mindsima. Pjevački dio je iznio bez većih problema, jedino ponekad smeta ono vječno pitanje: ‘Podsjeća li pjevanje Jima Kerra povremeno na Bono Voxa u nižim registrima ili Bono Vox u nižim registrima podsjeća na Jima Kerra?’

Naravno da će fanovi grupe Simple Minds pozdraviti ovaj projekt i unutar 47 minuta i 11 pjesama naći nešto za sebe. Ali ako je išta Kerr htio dokazati kolegama iz Simple Mindsa, onda je to – da je ipak bolje u starom društvu.