Nu-metalni flashback u lijepa vremena

Sjećam se te 2002. kada je nu metal bio u svom velikom jeku vrludanja i posuđivanja od svakojakih žanrova.

I u masi svega i svačega (a preslušivali smo zbilja – svašta!) dogodila se pjesma “T.R.I.C” čiji vokali su djelovali bolesno, moćno i pakleno. Pogledam koji je to bend i tko im je pjevač, a kad ono – bend Otep i – pjevačica!Premotajmo nekih desetak godina kasnije, vođa (ili voditeljica) benda Otep Shamaya izmijenila je nekih 30-ak kolega i redovito izbacila nekoliko albuma. 2013. oko albuma “Hydra” obećala je da je gotova s muzikom i da završava karijeru nakon turneje. Ipak, od nikuda izletio je “Generation Doom” i iskazao se kao vjerojatno najbolji album njihove karijere. No, postoji još jedan – ipak…

Otep nikako nisu napredovali i sazrjeli, pa ako vam smeta osrednji rap-metal i izlizani riffovi, nipošto se nemojte truditi. Ali, da tu ima dobrih dijelova, brutalne žestine i pokoja dobra melodija na ovim misaonimijim stvarima – svakako. No, “Generation Doom” je definitivno prikladnije pratiti kroz prizmu riječi kojima Otep iskazuje svoj aktivizam.

Na “Zero” u biti govori koliko joj se jebe za sve, a kada sam prebrojao da pjesma ima 39 ‘fuck’ i jedan ‘fucked’, sjetio sam se kako je Fred Durst davnih dana odrepao “If I say fuck two more times, that’s forty six fucks in this fucked up rhyme!”

“Lords of War” se Kornovskim vokalom obračunala sa svjetskom policijom (“More wars on foreign shores / More names for us to mourn / To misguide the misinformed / To ignore the sick and poor / Thus we praise the lords of war / On our knees and beg for more”), “God is a Gun” s organiziranom religijom (“Where were you when the war began? / Where were you when the babies died? / Where were you when the mothers cried? / Where were you when they changed you name? / Where were you when in the darkest night? / Where were you when they pulled the trigger? / You were the gun in the hand of the killers! / You’re just a myth / You don’t exist / Show yourself!”)

No, vjerojatno će većini biti najzanimljivije njeno glazbeno izlaženje iz ormara. Reperski obojana “Equal Rights , Equal Lefts” borba je za prava LGBT zajednice i krcata zanimljivim rimama “Last but not least let me finish the story how I met your girl, / And we fucked till the morning / Then she found religion in every position screaming ‘Oh God!’, and singing in hymnals / ‘Gay for a day’, that’s what she claimed, but that’s what these chicks always say / She’s calling my home, texting my phone, sending me snaps, and begging for more / So say what you say, do what you do, but I’ll always get more pussy than you”

Sve osim toga zna plesati na rubu odsviranog Papa Roacha, Sevendusta, pa čak i Linkin Parka iz vremena njihovih početaka, a jedino naslovna stvar svojim kaosom pleše sa Slipknotom.

E da! I obradili su “Royals“! Nije da će ova pjesma ući na listu svjetskih čuda, ali je definitivno simpatičnija ideja nego da su bili još jedni u nizu koji su obradili “Enter Sandman” ili “Paranoid”. Svaki umjetnik mora imati svoj ispušni ventil, a Shamaya je odlučila da to bude metal bend. Ima li ga smisla nazivati artistički projekt, revolucionarni pokret, artcore ili nešto slično – možda i nema potrebe.