Novo akustično ruho raskošnih klasika na šarenom vinilu

“Zimzeleno a novo” je zanimljiv projekt nastao kao plod akcije Croatia Recordsa i glazbene emisije Hrvatskog radija “Music pub Zlatka Turkalja”.

Cilj akcije je očuvati hrvatsku glazbenu kulturu predstavljanjem važnih autora i pjesama mlađim generacijama i to na način da se neki klasici iz ’60-ih, ’70-ih i ’80-ih godina prepuste na obradu mlađim generacijama.Rezultat svega je vinilna ploča čiju jednu stranu čini pet odabranih evergrina u originalnim verzijama, a drugu suvremene obrade tih istih evergrina (nešto slično seriji kompilacija “Verve Remixed/Unmixed”, samo što ovaj put nije riječ o DJ remiksima). Obrade su akustične, odsvirane uživo u spomenutoj emisiji, a ekipa mladih snaga je dobro selektirana te je sastavljena od indie, garage i lounge izvođača koji imaju vlastitu osobnost i što za reći.Antonela Doko je obradila pjesmu “Sreća” s antologijskog albuma Josipe Lisac “Dnevnik jedne ljubavi”. Dobro je prepoznat country prizvuk originalnog predloška, pa je Antonelina verzija postala zvečeći country-rock.

Sinjski M.O.R.T. su dramatični mediteranski valcer “Stare ljubavi” Tereze Kesovije pretvorili u napeti energični tango-valcer-punk. Ljupki vokal Queen of Sabe nije otmjeni jazz vokal Gabi Novak, ali zato u njenoj verziji “Kuća za ptice” postaje ogoljena pop-rock balada u kojoj emotivni Arsenovi stihovi još više dolaze do izražaja.

“Negdje postoji netko” Drage Mlinareca, u obradi Gatuza je možda ostala najbliskija originalu od svih obrada, uz bitan dodatak bubnjeva, koji su pjesmu povezali u glatki radiofonični pop-rock. I na kraju, Bang Bang su prodorni vokal Radojke Šverko u raskošnoj, bondovskoj temi Alfija Kabilja “Svijet je moj“, zamijenili s nježnim relaksirajućem karipsko-mediteranskim lounge koktelom (Radojkin vokal ipak ima cameo pojavljivanje u pjesmi).

Razlika između starih i novih verzija je očita. Stare verzije krase snažni vokali, raskošni, visokostilizirani aranžmani te naglasak na visoke tonove. Nove verziju su pravocrtnije, radifoničnije, bubnjevi su u njima naglašeniji, a vokali suzdržaniji.

Dodatnu draž izdanju daje bojani vinil na kojem je ploča otisnuta (premda je grafičko oblikovanje omota moglo biti atraktivnije riješeno). Sve u svemu, projekt zaslužuje vrlo pozitivnu ocjenu. Evergrini su uspješno modernizirani, svi izvođači su dodali nešto svoje, a unplugged pristup je osigurao ujednačenost bez obzira na stilsku raznolikost, pa je ‘nova’ strana ploče vrlo pitka i s lakoćom se sluša. ‘Stara’ strana je, naravno, klasik.