Novi pogled kojem ipak nedostaje hrabrosti

Eleanor Friedberger najpoznatija je kao vokalistica benda The Fiery Furnaces kojeg je drugi član bio njezin brat Matthew.

Bend je izdao osam albuma i prošao dosta dobro na američkoj indie rock sceni. Nakon što su odlučili uzeti odmor, Eleanor je započela solo karijeru te je prvi album “Last Summer” izdala 2011., dvije godine nakon i drugi, a ove godine imamo i treći album “New View“.Zanimljivost je da su pjesma “Anything You Want ” Spoona i “Eleanor Put Your Boots On” Franz Ferdinanda posvećene upravo njoj.Eleanor se odmakla od zvuka matičnog joj benda te je zaplovila u folk vode, što je primjetno na sva tri albuma, a najviše na aktualnom. Ona sama piše pjesme, svira gitaru i klavir pa se ta svestranost očituje i na njenim albumima. Vokalno je dosta orijentirana na folk izričaj na tragu Josephine Foster ili Vashti Bunyan, a to je na “New View” još potencirala.

Sama je izjavila da na ovom albumu želi zvučati kao da je ok sama sa sobom, bez patetike, jadikovanja i prijetvornosti. Utoliko i naziv albuma sugerira promjenu paradigme. Sada je to odrasla i zrela žena s izraženim stavom i jasnom porukom. Pjesme su sve samo ne pretenciozne. Eleanor ne propovijeda i ne zauzima stav kao da je potpuno u pravu, nego sa suptilnim i umjerenim porukama želi pokazati da je glazba ekspresija koja može mnogo donijeti i onome tko je stvara i onome tko ju konzumira.

Senzualni vokal koji je u niskom ključu i ne zalazi i pretjerivanja je odlika ovoga albuma. Pjesme su ispjevane na nonšalantan i miran način. Eleanor je u miru sama sa sobom i ne traži ono što ne može dobiti, nego uživa u svojem pjevanju i pisanju kao u “Because I Asked You“, prekrasnoj indie folk numeri u kojoj se samouvjereno i suvereno obraća i sebi i drugima, muškarcima u njenom životu . Ova je pjesma najjuspjelija i u njoj se vidi taj novi zvuk koji ide od folka do suptilnog popa, ali nikad ne ode u krajnosti, nego balansira između žanrova.

Uvodna “He Didn’t Mention His Mother” je indikator zrelosti i samouvjerenosti o kojoj Eleanor pjeva. Vokalno je jako zanimljiva jer je tekst prilično kritički nastrojen, ali je izvedba odmjerena i prigušena. Izjava o tome da želi pokazati da je ok sama sa sobom, u ovoj numeri se najbolje očituje.

“All Known Things” je također lagana, kao i većina pjesama, ali je od toliko sličnih ipak drugačija kao i gore navedene tri. Zamjerka je albumu što protječe u jednakom tonu, nema nikakvih odstupanja od prvom pjesmom nametnutog tona i sve je nekako slično jedno drugome. Nisu to loše pjesme, dapače, “Sweetest Girl“, “Never Is A Long Time” i “A Long Walk” su sasvim pristojne i slušljive numere.

Umjerenost i odmjerenost u kojoj se Eleanor trenutno nalazi je malo pokvarila cijeli album jer nema pjesme koja bi se mogla izdvojiti kao hit. To nije uvijek nužno, ali ipak je potrebno ako se želite “zakačiti” za album. Da je bila malo hrabrija i žešća, priča bi izgledala drugačije. Ali i ovako je to kvalitetno izdanje koje će afirmirati Eleanor kao zanimljivu kantautoricu i izvođačicu.