Novi debitantski pop biser

Pripremajući se za recenziju albuma Pink Studija, malo su mi se pretenciozno činili njihovi press materijali gdje su na sva zvona brujali o najboljem pop debiju godine. Nakon ubacivanja CD-a u liniju, shvatio sam podlogu tog hvalisanja, ali još nismo niti na polovici godine pa je to još vrlo rano reći, iako je zasad u toj kategoriji "Soundtrack za lutku" jedan od glavnih favorita.

Glavni oslonac albuma je neprikosnoveni hit singl "Jutro poslije" koji je zapravo netipična pjesma s temom moderne ljubavi. Sumnjam da postoji itko tko ju dosad nije čuo i barem jednom zapjevušio jer je to tip pjesme koja jako brzo uđe u uho svakog slušatelja, a posebno intrigantni su stihovi pjesme u kojem žena pokazuje svoju čvrstu stranu u nesuđenoj ljubavi.

Inače, Pink Studio postoji već četiri godine u kojem su postepeno gradili svoj izričaj. 2007. potpisuju diskografski ugovor, a prošle godine su krenuli u Studio zajedno s Elementalovim dvojcem Erolom i Shotom.

Svojim debijem, Pink Studio je želio napraviti nešto novo, pomaknuti granice hrvatske pop glazbe i u tome su uspjeli, možda ne u svakom njegovom dijelu, ali u cjelini svakako.

"Soundtrack za lutku" prati jedan novi hrvatski trend, nazovimo to tako, indie popa, (budući da je kod nas mainstream pop orijentiran ka estradi) kojeg su započeli prije više od desetak godina Jinxi i Stampedo, a potom i mnogi sljedbenici tipa Yammat, Detour, Flyer, Florijan…

Na njemu se nalazi naramak vrlo snažnih plesnih skladbi koje svakako spadaju u kategoriju power popa kako se sami često karakteriziraju, ali i niz nešto osjećajnijih i mirnijih pjesama od kojih se ponajviše ističe već spomenuta "Jutro poslije".

Produkcija je vrlo bogata i šarolika što je pridonijelo modernom zvuku benda, a samim time i hitoidnosti albuma kojeg, vjerujem, čeka vrlo ugodna budućnost jer je i sama baza pjesama, odnosno melodije i stihovi, vrlo zarazna i dobra, pa se čini da je "Soundtrack za lutku" vrlo cjelovito djelo. Tu svakako moram spomenuti i milozvučan ženski vokal Ivane Kardum čije su interpretacije uvjerljive, kao da je na sceni već dvadesetak godina.

Pjesme. Neke su poznate od ranije, budući da su izdane kao singlovi poput "Ne/staješ", "Infra Inga" i "Jutro poslije", a neke tek čeka proboj u glazbeni eter. Materijala za buduće hitove ima napretek i bilo bi malo neukusno prognozirati što će fanovi najviše zavoljeti, ali meni su se nekako najviše svidjele "Sama usred ekrana" (gotovo tipičan zvuk The Killersa) i energična "Električna".

U 13 skladbi na albumu, Pink Studio je unio dašak nove svježine hrvatskom popu zbog čega vjerujem u njegov uspjeh. Možda u svakom dijelu "Soundtrack za lutku" nije maksimalno inspiriran, ali nema pretjeranog podbačaja zbog čega svakako spadaju u vrh (ili na sam vrh) ovogodišnjih domaćih debitanata.