Nova vrsta psihodeličnog soula

    1066

    Matt Corby

    Telluric

    Datum izdanja: 11.03.2016.

    Izdavač: Atlantic Records / Dancing Bear

    Žanr: Folk-Rock, Soul

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Belly Side Up
    2. Monday
    3. Knife Edge
    4. Oh Oh Oh
    5. Wrong Man
    6. Sooth Lady Wine
    7. Wrong Man
    8. Do You No Harm
    9. We Could Be Friends
    10. Why Dream
    11. Good To Be Alone
    12. Empires Attraction

    Australac Matt Corby se nakon nekoliko uspješno prihvaćenih EP-a u domovini, odlučio javiti dugosvirajućim projektom na kome je pokazao svoju ljubav prema soulu, gospelu, jazzu, psihodeliji.

    Na albumu prvijencu nazvanom “Telluric” peče sunce kao usred srpnja u podne, od zvučnih efekata stalno čujemo eho, malo distorzije i višeglasja, a sve skupa zvuči tako da slušatelj pomisli da ima posla s multietičnim bendom s više vokalista koji su različite boje kože, koji su radi proširenja svijesti i radi integracije tijela i duše u svemirskim prostranstvima stavili kakvu tableticu ispod jezika. Monday” zvuči upravo kao crnački soul, a “Sooth Lady Wine” kao da su se u istom studiju našli Jethro Tull i Funkadelic. Osim što sjajno pjeva, Corby je na ovom albumu odsvirao pristojan dio instrumentalnih dionica, a nerijetko glavni dio snimaka, što će reći: bubnjeve, bas, gitare i klavijature. Dečko zna.Corby voli i grupu Sly and the Family Stone, što se osjeća na “We Could Be Friends“, samo što njihov sporogoreći funk ne koristi za skiciranje nihilističkih impulsa, već se zadržava na dobrohotnom stavu “neću da ispadnem životinja, ne umijem u dvoje da trajem”. Upravo je Sly Stone bio jedan od onih genijalaca (Paul McCartney, Stevie Wonder, Stephen Stills, Prince…) koji su mogli napisati pjesmu, otpjevati je, odsvirati sve instrumente u studiju i producirati.

    Kako vidim, Corbya vuče ambicija u tom smjeru, no na žalost, samo da ne kreativno ne pregori do tridesete kako su to učinili Sly, Stevie, Stephen i unatoč ogromnim očekivanjima, ostatak karijere su isporučivali albume uglavnom zaboravljive kvalitete.

    Muziku podržava

    Corbyu je nepunih 26, i za sada mu je u fokusu bavljenje partnerskom problematikom u tekstovima. “It’s Good to Be Alone“, ispovjedno, u maniri hipersenzitivnog folk-trubadura kaže svojoj dragoj polovici u naslovu i refrenu predzadnje pjesme, na zaključnoj pjesmi s ove kolekcije, “Empires Attraction” Corby pjeva pomalo lijeno, kao da mu se ne da što album završava.

    Lijepo je znati što ćete raditi ovog ljeta ako sunce prejako udari, a vi poželite hlad i da vas nitko ne dira. Corby je načinio sjajan album za ‘chill-out’ i isključenje od svih vanjskih podražaja.

    Muziku podržava