Nova velika faza u razvoju sjajnog benda

Beskompromisni zveket gitara, tortura bubnjeva, uvjerljivi vokali i ozbiljnija lirika glavne su odlike novog albuma sinjske grupe M.O.R.T.

Četvorka bez kormilara ‘svoju zvizdu slide’, odnosno bez rezerve ili kalkuliranja se predaju svojim kreativnim impulsima, što je dobar recept da se napravi moćan album, a to “Tužna kocka” svakako jest.

Sinjska četvorka je mnogo vremena provela na putu, što se osjeti na novom albumu: svirka je čvršća i povezanija, manje je infantilnosti, a ljubavne pjesme ozbiljnije. Lepršavost “Odjela za žešće” je zamijenjena kompleksnijim ritmovima i isporučivanjem duboko osobnih emocija kao što je to učinjeno na pjesmama “Zaključane sobe“, “Plamen što kriješ” i “Na cesti”. Kao i “Odjel za žešće”, tako i “Tužna kocka” donosi prstohvat religijskih motiva koji su proživljeno i uvjerljivo obrađeni, također, ima i malo komedije pa je za publiku u kategoriji ‘od 3 do 12’ pjesma “Volim” (koja se odaziva na šifru “Meni se skače”) i skeč “Jotipova farma”, koja ipak zaslužuje da je razvijena kao pun(ij)a, klasično razvijena pjesma.

Osim toga, primjetan je i jasniji balans kraćih bombastičnijih, punkerskijih pjesama i prog rock komada. Album počinje s četiri kratka broja, da bi se prvo remek-djelo ukazalo na broju 5, “Na cesti“: grupa M.O.R.T. svoju veliku snagu crpi iz Sinja i njegove okoline, odnosno, kod njih vrijedi ona paradoksalna: ‘što su lokalniji, to su globalniji’.

“Na cesti” je klasična sličica one treće, najmanje razvikane Hrvatske, uz posvetu bendu, rijedak primjer uspješnog hrvatskog heartland rock broja: pjesma koja će opisivati lokalnu atmosferu, lokalne običaje, bez nekog pretjeranog uljepšavanja ili kritiziranja.

Tu je i antiratni programatski broj, nastao na najboljoj tradiciji Franka Blacka, Kurta Cobaina i RATM “Olovni vojnici“, obogaćen psovkom, koja, za razliku od čestih situacija kad se upotrebljava jer ništa pametnije se ne može reći, ima jak smisao i dramaturški razumno postavljenu poziciju.

Daroviti Sinjani su još komponirali pjesmu na tekst Vladimira Nazora “Kroz vječnost“, koju su primjereno inkorporirali u svoj senzibilitet. QOTSA i The Mars Volta se pak mogu osjetiti u “Logoru“, a “Zaključane sobe” uspješno križaju punk i propalu ljubav. Ljubavna tematika, iz drugačijeg i gotovo opipljivo toplog i ranjivog kuta se osjeti i na “Plamenu što kriješ“, opravdano odabranom za prvi singl benda.

Izdavanjem “Tužne kocke” grupa M.O.R.T. se prijavila u onu kategoriju bendova koji mogu učiniti sve što požele i koji mogu u arenu na sučeljavanje s bilo kim. “Tužna kocka” je pravi bendovski album, gdje članovi zvuče obdareni onom rijetkom kemijom koja blagoslovi one koji se za svoju muziku trude i žrtvuju svim svojim bićem, u gornjim granicama vlastitih mogućnosti.