Ghostface Killah
Ghostdini: Wizard of Poetry in Emerald City
Datum izdanja: 25.09.2009.
Izdavač: Def Jam / Universal Music
Žanr: Hip-hop, R&B
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Kada je album prethodno najavljivan, govorilo se o prvom Ghostfaceovom uronu u r&b vode te je upravo zbog toga ostavila mnoge znatiželjnike i obožavatelje njegove glazbe u čudu.
Mnogo negativnih reakcija pokupio je i zbog toga što se od jedne
ortodoksno reperske mrge od čovjeka očekivalo da nastavi u revijalnom
tonu i da učini svoj matični bend Wu Tang Clan ponosnim što njihovo
učenje prenosi i u svoje solo-projekte.
Koncept ovog albuma je, činilo mi se, čista komercijalna kalkulacija. Sastavljen od malo grubljih r&b pjesama koje govore o djevojkama, ljubavi, seksu dakako, te se čini kao da ne dolazi od repera koji se specijalizirao u prepričavanju krimi-situacija te zločina u svojim stihovima. No priznati mu se mora da se riječima nikad nije libio pokazati svoju ranjivost i duhovnu ljubav.
U glazbenom žanru u kojem svaki muškarac zakopava svoju nježniju stranu, Ghostface je uvijek bio onaj osjećajniji. Kako je već rečeno, Ghostface ovaj uradak provlači kroz komercijalniji koncept, i to na malo neobičniji način nego što smo navikli od ostalih hip-hop napaljenika. Oni su još pristojni, iako i tada prigovaramo.
“Stapleton Sex” je čista pornjava riječima i oni koji nemaju dovoljno mašte vrlo si lagano mogu prevesti i ovim dirty talkom počastiti svoje bolje polovice. Na “Paragraphs Of Love” pjevačica Estelle dobiva ulogu napaljene trudnice i to je još jedna seksom prožeta pjesma no ispričana na malo drukčiji način i sigurno originalnija ideja od seksualnih aluzija izazvanih izazovnim ženskim plesom ili sličnom idejom ispričanom u stihovima. Upravo zato mi se čini da album ciljano nije napravljen tipično za klupsku scenu.
Svakako naglasak je na ljubavi prije nego na agresiji i većina pjesama je rezultat činjenice da je reperu trebala utjeha i prostor gdje bi mogao elaborirati svoje priče bogatim novelističkim detaljima te organskom emocijom kao što to radi u pjesmi “Guest House” gdje nas s jedinim gostujućim reperom Fabolousom želi upoznati s njegovim iskustvom prevare i zavođenja. Uspješna suradnja, rekla bih, jer Fabolous uskače baš tamo gdje treba s flegmatičnim neprijateljskim stavom kao majstor za kabelsku koji je uhvaćen da dostavlja Ghostfaceovoj curi nešto malo više od HBO seta programa.
U klišeiziranoj “She’s a Killah“, reper besramno posuđuje uzorak pjesme “Pop Champagne” Rona Browza koji na toj stvari upravo, uz udaraljke, pomaže dočarati pravu atmosferu. Još jedna bonus-pjesma je i preobična “Back Like That” koja usprkos suradnji s Kanye Westom i Ne-Yom ne odskače posebno od ostatka albuma.
“Poetry” na kraju krajeva funkcionira kao znatiželjan no dobrodošao uradak jedne hardcore-ikone koja se, začuđujuće, ne boji pokazati nježniju stranu te nam prepričati kako i on ponekad može biti gubitnik u ljubavi.
Istina, svakom kad-tad dojadi isti žanr i počne eksperimentirati, no on to tako dugo nije radio da je svoju publiku navikao na određen stil muzike. Sad slijedi period prilagođavanja i onda će se objektivno moći osvrnuti album i reći je li mu se ovaj pokušaj implementiranja nečeg novog isplatio.