Nova mlada zvijezda na nebu britanskog soula

Pauzu koju je Adele uzela za zasnivanje obitelji pokušavaju koristiti mnogi mladi talentirani izvođači (pogotovo iz Britanije) da se nametnu na uvijek gladnom tržištu prijemčivih pop-soul melodija.

John Newman je mlad, lijep, Britanac, zanimljive boje glasa (zvuči bogohulno, ali kao da ima neku rezonancu sličnu Otisu Reddingu), a svojim je nastupnim albumom “Tribute” na pola puta između pop-soula i pristupačnih i komunikativnih elektroničkih muzičkih obrazaca. Izokrene li se ona stara ‘od dva izvora jedan je putić’, Newman je uz asistenciju iskusnih vukova popularnomuzičke produkcije Stevea Bookera, Stevea Maca i Anta Whitinga te nešto mlađih zanatlija složio album koji nikad neće asocirati da ga radi debitant. Ovo nije nužno kompliment, jer debi album koji nema baš ništa od neke vrste svježine ili autorske autentičnosti ozbiljno kandidira da predstojeću karijeru učini ljigavom, zaboravljivom i s muzičke strane nebitnom. Newmana od takve ‘dijagnoze’ spašava zanatska kvaliteta pjesama, njegov glas, te hitoidnost. Možda se na narednim albumima Newman bude usudio činiti hrabrije autorske iskorake.“Tribute” je album koji izgleda bolje nego što ukupna kvaliteta pjesama sugerira, a rutinerski pristup urodit će solidnom kakvoćom, no s previše igranja na sigurno. “It’s All For You“, zazivat će odmah na početku albuma u naslovnoj pjesmi, koja će donijeti možda Newmanovu ponajbolju vokalnu interpretaciju. Posljednja pjesma na albumu “All I Need Is You” je jak završetak ovog ostvarenja u kojoj se Newman opet pokazuje kao vokalist pred kojim je svjetla budućnost. Ipak, Newman će morati jesti još jako puno žganaca da se približi velikanu ‘deep soula’ Otisu Reddingu.