Nova doza adrenalinskog indie rock humora

Dvije godine nakon solidnog “Art Brut vs. Satan“, Art Brut se vraća s novim izdanjem kojim potvrđuju svoj status jednog od najboljih i najoriginalnijih (posebno u tekstualnom dijelu) indie rock bendova s Otoka.

Onaj tko je odlučio da je Art Brut bend za pet sati popodne, može lagano napraviti harakiri s obzirom na totalni promašaj od prije dvije godine na zagrebačkom Jarunu, budući da su prisutni u to vrijeme na otoku bili oduševljeni viđenom energijom, humorom i glazbom. Britanski humor, skakanje u publiku i odličan performans nisu glavne odlike benda, već su to odlične pjesme koje im pružaju slobodu da čine sve prvonavedeno.

Tada su promovirali solidan “Art Brut vs. Satan“, a “Brilliant! Tragic!” njegov je sljedbenik, četvrti album u karijeri benda koji dolazi nakon odličnog prošlogodišnjeg ‘popravljanja ljestvica’ kojeg je Eddie Argos snimio s Dyan Valdés u ‘side-projectu’ Everybody Was in the French Resistance…Now!.Naslovi često mnogo otkrivaju u rukopisu Argosa, pa tako iz naslova možemo iščitati svu ironiju koju nam želi predstaviti novim albumom. “Brilliant! Tragic!” nije niti briljantan, niti tragičan, već surovo energičan i tradicionalno ironično-satirično-humoran, baš onako kako se i očekuje od njih.

Eddie se sam sebi smije kako mu je trebalo čak četiri albuma da propjeva, ali njegove interpretacije ne trebaju nikakvu dodatnu ‘zanimaciju’ jer karizma koju posjeduje i stihovi koje ‘pjeva’ čini Art Brut posebnim bendom u odnosu na ostatak otočkih indie rockera.

Valja napomenuti da se vidi razlika u samom snimanju pjesama jer su za prošli album krpali pjesme kako su stigli dok nisu došli do broja gotovih pjesama koje mogu stati na studijski album, dok su si sada uzeli više vremena i pomnije ih kasnije razradili s producentom Frankom Blackom (za one koji ne znaju, to je frontmen Pixiesa).

Vratimo se na naslove pjesmama… “I Am The Psychic” ima vrlo hipnotičnu i neurotičnu atmosferu, s pjesmom “Axl Rose” bend se u svom stilu obračunava s frontmenom Gunsa, “Lost Weekend” svojevrsni je nastavak na pjesme “Good Weekend” i “Bad Weekend” s debija “Bang Bang Rock & Roll”, “Sealand” je odlična reklama za spomenuti okrug problematične povijesti, “Sexy Sometimes” ponovno referira na seksualne probleme…

Kada sve zbrojimo i oduzmemo, potpuno je jasno da je bend novim albumom uspio održati epitet jednog od najzanimljivijih bendova s otočke scene danas. Karakteristično svoji, a opet malo promijenjeni zahvaljujući mogućnosti većih zahvata Franka Blacka donijeli su niz interesantnih detalja kojima je bend napravio korak dalje.

“Brilliant! Tragic!” donosi pregršt pjesama koje se ubrajaju u gornju polovicu repertoara Art Bruta, pa bi ih bilo zanimljivo ponovno vidjeti uživo, ali sada u pravom klupskom okruženju gdje vjerujem da mogu pružiti najviše.

Kada svemu tome dodamo i strip Jamieja McKelvieja koji je izašao paralelno sa samim albumom, potpuno je jasno zašto je ovaj album ipak bliži prvom dijelu svojeg naslova, nego onom ‘tragičnom’…