Nostalgično ‘katalogizirana’ karijera

Objavljen duge tri godine nakon njihovog posljednjeg albuma “Statues“, ‘best of’ album electro/dance dvojca Moloko, prikladno nazvan i opremljen kao katalog, više je nego dobrodošao i onima koji ih nisu prije čuli (ima li uopće takvih – pa ljudi, ne sjećate li se “Sing It Back” u reklami jednog našeg mobilnog operatera tamo negdje 2000.-te??), a i fanovima, čisto kao podsjednik na genijalnost ovog para.

Moloko su u 8 godina djelovanja (1995. – 2003.) zaista zadržali kultni status, odudarali su od cijele muzičke scene i kombinirali trip-hop, dance, elektroniku, pop, rock i mnogo drugih žanrova. Specifičnim i prepoznatljivim, ali opet jedinstvenim ih je činio fenomenalan vokal karizmatične pjevačice Róisín Murphy, koji zahvaća cijelu tonsku ljestvicu i sve glasove, i varira od najumiljatijeg i zavodničkog do prave vamp žene: okrutne, sirove, brutalne, ali uvijek jako, jako sexy.

Róisín, rodom iz Dublina, s Mark Brydonom se upoznala na partyju u njegovom rodnom gradu Sheffieldu, gdje mu je upala sa spikom: “Do you like my tight sweater? See how it fits my body!“. Iako prije nije imala iskustva u pjevanju (mada to nitko ne bi rekao), u njemu se snašla i pronašla kao natural born singer, dok je Mark, s druge strane, tada već imao popriličan rezimé u dance i pop projektima, kao i u remiksiranju.

Oformili su elektro-i-svašta-drugo dvojac Moloko, a ime su uzeli iz kultne “Paklene naranče” Anthonyja Burgessa gdje Alex pije sa svojim ‘drugovima’ non-stop samo mlijeko, na ruskom ‘moloko.

Tandem je funkcionirao savršeno, i muzički, i ljubavno i na svakom drugom planu, sve do 2003., kada su se nažalost razišli i Róisín krenula put solo karijere, ali po dobrom starom receptu, to više nije to…

Jedina eksluzivna pjesma na ovoj kompilaciji, koja se ne nalazi niti na jednom albumu je “Bankrupt Emotionally“. Ostale su zastupljene na albumima “Do You Like My Tight Sweater?” iz 1995. (“Day For Night“, “Where Is The What If The What Is In Why“, “Fun For Me“), “I’m Not A Doctor” iz 1998. (“The Flipside“), “Things To Make And Do” iz 2000. (“Sing It Back” – u Borisovom Musical Mix Editu, iako se normalna verzija nalazi na prethodnom albumu – singl koji ih je iz underground dance scene bacio u mainstream, “Pure Pleaasure Seeker“, “The Time Is Now“, “Indigo“), te konačno “Statues” iz 2003. (“Familiar Feeling”, “Forever More”, “Cannot Contain This“, “Statues“).

“Catalogue” zaista nostalgično podsjeća na to kako su dobri bili, presjekom njihovih najvećih hitova i ključnih stvari sa sva četiri albuma. Verzije pjesma nisu kao u originalu, većinom su radijski editirane, tako da onaj slušatelj koji ne zna originale, po mom skromnom mišljenju, dosta i gubi na nekim pjesmama, naročito na “Familiar Feeling” (intro od preko dvije minute), tako da bi si definitivno trebali pribaviti albume, ukoliko ste zagrizli mamac koji su vam Moloko bacili ovom kompilacijom.

U kosom presjeku kojeg nam Moloko nudi u ovom ‘katalogu’ možete zaista naći više manje sve pravce u koje su tokom godina djelovanja Róisín Murphy i Mark Brydon upuštali – od zarazne ‘catchy tune’ “Sing It Back”, preko bolesne “Indigo” do lagane melankolične “Statues”…