Nostalgične, ali monotone impresije

    1560

    The Cranberries

    Roses

    Datum izdanja: 27.02.2012.

    Izdavač: Cooking Vinyl / Menart

    Žanr: Pop, Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Conduct
    2. Tomorrow
    3. Fire & Soul
    4. Raining In My Heart
    5. Losing My Mind
    6. Schizophrenic Playboy
    7. Waiting In Walthamstow
    8. Show Me
    9. Astral Projections
    10. So Good
    11. Roses

    Baza okorjelih obožavatelja slavnih ‘irskih brusnica’ nadahnuto će braniti ‘strukture’ i grčevito nalaziti opravdanje za kreativnu stagnaciju šestog studijskog albuma svog omiljenog benda iz Limericka.

    No, ako The Cranberries vežete uz prvi singl “Dreams” (s prvijenca
    “Everybody Else Is Doing It, So Why Can’t We?”, 1993.), ili uz
    ekspresivni protestni vapaj “Zombie” (s albuma “No Need To Argue”,
    1994.)), “Roses” vas neće zaintrigirati.

    Objavljen nakon desetogodišnje stanke, te dva zapažena, samostalna uratka Dolores O’Riordan (“Are You Listening?“, 2007.) i “No Baggage“, (2009.)), taj solidni ‘povratnički’ album ne sadrži elemente ‘novih tendencija’, niti eksperimentalne zaokrete, već se nastavlja kretati unutar ranije ustanovljenih putanja. Karakteristične produkcijske zahvate, primjerice, potpisuje dugogodišnji suradnik benda Stephen Street.“Roses” oblikuju nostalgične pop rock melodije, s izraženim dionicama akustične gitare, harmonike i violine, što ujedno proizvodi melankoličnu atmosferu, ali izaziva monotone, iscrpljene impresije. Ta uronjenost u prepoznatljive dimenzije ranih radova zapravo umanjuje inventivnost zvuka, guši instrumentalni rast i degradira kvalitetu na donju razinu prosječnosti (npr. “Waiting In Walthamstow“).

    Kontrast dominantnom ‘soft pop modusu’ albuma stvaraju tek dvije skladbe oblikovane u ‘oštrijem’ pop rock izričaju, točnije “Schizophrenic Playboy” i “Show Me” sadrže potencijal gromoglasne’ koncertne izvedbe. Modulacije vokala Dolores O’Riordan, s druge strane, variraju od sanjivih refrena, gotovo eteričnih razmjera, do progresivnih linija.

    Muziku podržava

    Introspektivne stihove, osim nekoliko zalutalih klišeja u formi dnevničkog zapisa (npr. “Raining In My Heart” i “Losing My Mind“), obilježava izvjesna poetička zrelost (obrađuje se tematika međuljudskih odnosa, s naglaskom na motive ljubavi, seksa i smrti). “Conduct” otvara “Roses” te, iako su tekstualno udaljene, budi sjećanja na ‘skromniju verziju’ klasika “When You’re Gone”. Razigrana i optimistična “Tomorrow” oscilira između referenci na “Just My Imagination” i “Analyse”.

    Fire And Soul” donosi blagu dozu elektronike, kontemplativnu “Astral Projections” (izvorno nastaje još 2003. godine) izdvaja dinamični refren, a “So Good“, čak i neovisno o iritantnom ponavljanju stiha “You make me feel so good“, ulazi među slabija ostvarenja. Impresivne refleksije o nedaćama života i prihvaćanju gubitka voljene osobe, iz dirljive naslovne skladbe “Roses”, zatvaraju album.

    Muziku podržava