Roger Waters
Amused to Death (Reissue)
Datum izdanja: 24.07.2015.
Izdavač: Columbia Records / Menart
Žanr: Rock
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Krajem srpnja u trgovine je stiglo reizdanje “Amused to Death“, trećeg rock albuma Rogera Watersa prvotno objavljenog prije 23 godine.
Bivši basist i mastermind Pink Floyda kao razlog reizdanja navodi da
album ‘kod publike nije izazvao onoliko pozornosti koliko je zasluživao
kada se pojavio’.
Nipošto ne treba reći da je to zabava, ali da nam odvlači pažnju od naš stvarnih, životnih problema – to nije sporno. Kada je prije nekoliko godina tsunami pomeo japanske domove, novine su pisale o jednoj hrvatskoj obitelji koja je spremna pružiti krov nad glavom Japancima koji su ostali bez ičega; kao da u Hrvatskoj takvih ljudi nema.
Naslov inspiriran knjigom “Amusing Ourselves to Death: Public Discourse in the Age of Show Business” donosi holivudsku inačicu “Opomene” A.B. Šimića o ‘čovjeku koji treba paziti da ne ide malen ispod zvijezda’ gdje nas je sadržaj s ekrana ‘zabavio do smrti’, kako su to zaključili vanzemaljci kada su našli ljudske ostatke uz ‘snijeg’ TV prijemnika. “Amused to Death” analizira, kritizira i propitkuje naše banalno shvaćanje velikih i često tragičnih tema secirajući precizno karakter ljudske vrste. Sve Watersove omiljene teme su prisutne: od kapitalizma, konzumerizma, religije i ratova, do Nijemaca, Židova, Arapa pa nadalje.
Iako su tekstovi većinom slojeviti, britki i lucidni, atmosfera živopisna, čitav album pati od standardne Watersove boljke, a to je nedostatak osjećaja za melodiju. U Floydima su tu manu krpali Richard Wright i David Gilmour, pa slobodno možemo reći da odlaskom Watersa iz benda nitko nije pretjerano profitirao: Floydi su nastavili manje-više bezidejno, a Waters više-manje bezmuzikalno.
Doduše, album nije ni zamišljen za lagano slušanje, nema hit singla niti bilo koja od 14 pjesama može funkcionirati samostalno izdvojena iz cjeline. Zamišljen je kao film na velikom platnu i taman pleše na granici nadriumjetnosti i pretencioznosti, baš kao i Watersovo najpoznatije čedo “The Wall”. Neki će reći da je “Amused to Death” njegov najbolji solo uradak, neki će reći da je čista bezvezarija, a istina je negdje u sredini.
Današnje površno društvo, lišeno empatije i fascinirano svakodnevnim banalnostima, vjerojatno nema dovoljno strpljenja i koncentracije poslušati ovih osamdesetak minuta u cijelosti pa donijeti vlastiti sud o albumu. S druge strane, osamdeset minuta nekako prebrzo proleti kada se namještate u pozu za savršeni ‘selfie’. Pics or it didn’t happen.