Nikako da se iskoristi sav potencijal

The View spada u gornji dom britanskog indie rocka, ali nikako ne uspijevaju doseći sam vrh. Ne sviraju ništa novo i revolucionarno, samo su (vrlo) dobri u onome što rade.

Dečki su stigli već do trećeg albuma, nakon zanimljivih “Hats Off to the Buskers” i “Which Bitch? ” prije nekoliko tjedana stigao je i novi “Bread and Circuses” na kojem ne odskaču previše od standardnog štiva prokušanog na prošlim albumima.

Razlika između novog i starih albuma ponajprije je u cjelovitosti jer “Bread and Circuses” napumpan je odličnim stvarima na samom početku, dok prema kraju albuma dojam sve više i više splašnjava što daje naslutiti da je 50-ak minuta i 13 skladbi malo previše u ovom trenutku za ovakvo izdanje.

Bilo kako bilo, The View nam je barem u uvodu isposlovao niz pravih indie rock/britpop stvari koje će nas zabavljati narednih mjeseci. Uzori su i dalje nepobitni, od Oasisa i The Vervea do štiva Petea Dohertya i sve češće The Fratellisa što čini niz vrlo zabavnih i radio friendly melodija i pjesama koje bi mogle naći svoj put do svakog slušatelja.

Čak i kada se prihvate nešto ozbiljnijih tema kao u pjesmi “Life” gdje zvuče kao da se Richard Ashcroft pomirio sa sobom i bendom, te ponovno sklada “Urban Hymns”, The View ne ispada patetično i izgubljeno, već sigurno korača novih teritorijem kojeg bi mogli više iskoristiti na narednim albumima.

Ipak, uvodne tri-četiri skladbe su ono najbolje što nam The View pruža na “Bread and Circuses”, posebno s uvodnom “Grace” koja spada u sam vrh pjesmarice benda. Kada bi Falconerova ekipa bila tako fokusirana tijekom cijelog albuma i kada on ne bi koristio nedozvoljene supstance, vjerojatno bi The View uspio napraviti toliko željeni iskorak u A ligu britanskog indie rocka.

Od ostatka albuma svakako valja istaknuti pjesmu “Blondie” koja se ističe svojom jednostavnošću i melodioznošću, te najavni singl “Sunday” koji je bio pušten krajem prošle godine kao free download, a zvuči kao miks The Killersa i Oasisa s karakteristično Falconerovom interpretacijom.

“Bread and Circuses” mogao je biti ključni album The Viewa, ali nažalost u cijelosti nije uspio postići željenu atmosferu što je dokazao i mali debakl dosadašnjih singlica. Ako se i kod njih po jutru dan poznaje, na kraju krajeva bi mogao ispasti ključan, ali u negativnom smislu što dečki ne zaslužuju, barem ne još, jer i dalje imaju još dosta toga dobroga za reći što se osjeća na otprilike pola albuma, dok je druga polovica ipak trebala biti malo remontirana ili barem skraćena.