Nicole je nadmašila samu sebe

Prošla je samo godina dana od debitantskog albuma Nicole Sabouné koji je bio pravo iznenađenje u pozitivnom smislu, a već imamo i novo izdanje nazvano “Miman“.

Na naslovnici je fotografija iz djetinjstva male Nicole i to je odmah privuklo pažnju što nam to album donosi, je li to priča o odrastanju i suočavanju s prošlosti? Pa na neki način jest. “Must Exist” bio je dosta potkovan egzistencijalističkom filozofijom i književnosti i osjetila se ta potresna priča o traženju identiteta i izgradnji ličnosti. Drugi album nastavlja tu priču, ali sada sa stanovitim odmakom i svijesti o sebi. Nicole je željela pokazati da nije čudo od jednog albuma, nego da će donijeti još mnogo toga. Nije ju pratilo prokletstvo drugog albuma, kako se često događa jer je ovaj album još jači od prvijenca.

Razlog tome leži u dobroj produkciji, zrelim tekstovima i još izraženijim vokalom koji sada malo više eksperimentira i ide do samih granica vlastite izdržljivosti.

Pjesme Nicole sama piše, to već znamo, ali da je uspjela toliko podignuti letvicu s ovim što je sada napravila je, u najmanju ruku, zanimljivo. Naime, tekstovi su toliko zreli i postojani, jednostavni, a opet tako bogati raznim kontekstima. Ako je “Must Exist” bio egzistencijalistička pjesmarica, “Miman” je to još potencirao. Priča o prihvaćanju sebe i drugih u različitostima, smislu i besmislu života i ljubavi koja je njegov neodvojiv dio, strahovi i čežnje, snaga i samouvjerenost, sve su to teme ovog albuma koji je, nažalost, prekratak i poželite da ima još koja numera i da traje malo duže.

Svejedno, u tako kratkoj formi zadovoljena su sva očekivanja. Osam pjesama, koliko ih čini “Miman”, posložene su kao mozaik koji se sastoji od gore navedenih tema koje započinju vlastitom personom da bi se protegnuli do drugih koje Nicole dotiče i doživljava. Njena mladost je tako odrasla i samosvjesna da je zaista užitak slušati te pjesme jer vas vode u neke svjetlije predjele gdje se slavi ljubav, individualnost, prijateljstvo i život sam.

Singl s albuma je “Lifetime” i zasigurno najjača stvar u kojoj je Nicole sabrala cijelo svoje iskustvo i otpjevala ga u divnom aranžmanu koji je pravi post-punk kako ga interpretira jedna mlada djevojka-žena. Toliko hrabrosti da se posegne za najdubljim u sebi i to otpjeva je zaista posebno.

Krhkost koja je ipak snažna i drska primjetna je u “Bleeding Faster” dok je himna ljubavi lijepa laganica “Under Stars (For the Lovers)“.

“Rip This World” i “We Are No Losers” su posvete mladosti i njenoj ljepoti i bogatstvu koje su trajna vrijednost onoga tko ju tako i živi kao Nicole.

Završna stvar je poduža “Withdraw” koja savršeno zaokružuje ovu smislenu priču.

Nicole Sabouné je zaista veliki talent i to treba prepoznati. Ovaj je album jedno sjajno ostvarenje čija je mana jedino kratkoća. Kako zvuči post-punk na ženski način i kako se može napraviti priča i od najtežih tema pokazala je ova Šveđanka koja bi zasigurno bila popularnija da dolazi iz SAD-a ili Velike Britanije, ali sam sigurna da će je miljenici kvalitetnog post-punk i indie rock zvuka prepoznati.