Neustrašivi kraljević udara

Neke bendove vrlo je teško žanrovski kategorizirati, pa mnogi kritičari izmišljaju sve i svašta, samo da se nekog stavi u određenu ladicu. Rens Argoa bi mogao biti jedan takav bend.

Preslušavajući novi album “Emerald Way of the Fearless King” potpuno je jasno da njihovoj glazbenoj imaginaciji nema kraja, ispremiješali su sve i svašta, prvenstveno mnoge žanrove alternativnog rocka i dobili su album prepun ritmova i melodija koje tek povremeno kvare bezvezne ubačene solaže.

Sve to lijepo klizi kroz devet skladbi koje su prepune dinamike, tu ima vrlo malo pjevanja jer glazba govori sve što treba, pa česte vratolomije daju potrebnu dozu ludila koju bend zasigurno posjeduje. Lijepo je čuti kako su sve fino ukomponirali jer ima tu i math rocka, progresive, a u nekim trenucima čak i free jazza (posebno što se tiče trubačkih dionica koje su sasvim prirodno ubačene poput u posljednjoj “The Emerald Way“).Takve različite prijelaze navikli smo od upokojenog riječkog benda Hesus Attor koji su to radili na još luđi način, dok Rens Argoa se ipak odlučila na jednu kulerskiju varijantu ritmičnog i melodijskog ludila. Možda najbolji primjer se osjeća u uvodnoj šestominutnoj “Mercury” koja je čas tiho, čas glasna, čas spora, čas brza… Toga na albumu ima na pretek.

U nekim trenucima podsjećaju na The Mars Voltu u onom psihodeličnijem izdanju, ponekad više vuku prema …And You Will Know Us By The Trail Of Dead, potom malo skrenu i u naše vode u teritorij East Rodea i već spomenutih Hesus Attora, te [mandelbrot set]-a, ali ipak ne idu toliko u noiserske vode.

Koprivnički dečki su se javili putem emaila i kazali su da su vrlo ponosni na svoje izdanje. Iskreno, to i moraju biti. Album je vrlo dobro ostvarenje, zabavan i razonodan, a i sam vizualni dio vrlo dobro je osmišljen jer već na prvu opisuje ono što bi mogli čuti na njemu. Crno-bijeli kaver s nijansama sive opisuju psihodeliju, a različite geometrijske figure opisuju math rock i ritmičnost albuma… Potpuno sve je na svojem mjestu.