Neumorni bard

    1572

    John Mayall

    Tough

    Datum izdanja: 15.09.2009.

    Izdavač: Eagle Records / Menart

    Žanr: Blues, Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Nothing To Do With Love
    2. Just What You’re Looking For
    3. Playing With Losing Hand
    4. An Eye For An Eye
    5. How Far Down
    6. Train To My Heart
    7. Slow Train To Nowhere
    8. Numner’d Down
    9. That Good Old Rocking Blues
    10. Tough Times Ahead
    11. The Sum Of Something

    Već je 40 godina zagarantirano da će ime Johna Mayalla bili zlatnim slovima upisano u knjigu bluesa.

    Čovjek je djelovanjem u bendu Bluesbreakers, kako drugačije reći,
    odgojio generacije muzičara koji su žarili i palili britanskom rock
    scenom šezdesetih i sedamdesetih godina: Eric Clapton, Peter Green
    (Fleetwood Mac), Jack Bruce (Cream), Mick Taylor (najkompetentniji
    gitarist kojeg su The Rolling Stones imali) i drugi manje znani, ali
    vrlo kvalitetni muzičari.

    U 76. godini života, s puno toga iza sebe, Mayall ne odustaje, izdaje album pun njemu toliko dragog zvuka, bluesom inficiranih gitara, klavijatura, i drugih instrumenata. Možda je najupečatljivija usna harmonika koja producira nevjerojatno emotivne dionice, dok ostatak albuma zvuči kao da je napravljen sa starim prijateljima (i vjerojatno jest) koji komuniciraju instrumentima, a oni kažu pak da im je drago da se opet vide.

    U 54 minute smjestilo se 11 pjesama, što će reći da svaka pjesma traje skoro 5 minuta. Tako je to kad se društvo nađe pa si daju malo oduška.

    Muziku podržava

    Ploču otvara “Nothing To Do With Love” i nalazimo sjajan vokal, uobičajeno izvrstan bend, a onda ekipa krene malo u jam session, što uglavnom otupi fokus pjesme. Od slične boljke pate i iduće stvari na albumu, no vjerujem da je Mayallu bilo žao skraćivati pjesme ili prekidati kolege i prijatelje glazbenike u stvaranju zanimljivih, iako za pjesmu ne toliko bitnih instrumentalističkih dionica.

    Number’s Down” i “The Good Old Rockin’ Blues” ističu se kao ponajbolje pjesme na albumu i, realno gledano, nema nekog velikog promašaja. Jednom riječju album nazvan “Tough” pokazuje koliko je Mayall ostao čvrst u svojim principima i koliko se to na kraju isplati.

    Iskusni Mayall, topli jam sessioni i druželjubivi muzičari su načinili ugodnu, ali ne i iznimnu ploču koja će sve Mayallove fanove podsjetiti o kakvom je bardu riječ. Veći dio publike (naročito onaj koji malo ozbiljnije doživljava glazbu) svakako se treba susresti s ovim umjetnikom, no za prvi sudar s Mayallom ipak preporučam njegove antologijske ploče iz šezdesetih godina prošlog stoljeća.

    Muziku podržava