Neugodno iznenađenje

Warren Anderson Mathis, poznatiji kao Bubba Sparxxx jedan je pomalo atipični predstavnik južnjačkog hip-hopa. Korpulenti bijelac u kariranoj košulji gotovo da je izazvao sablazan u hip-hop krugovima, u kojima se posljednjih godina više brine o imidžu, odjeći i ‘bildanju’ nego o samoj glazbi. Još 1996. zajedno s Lil’ Devilom u grupi Warren One Card Shi bilježi svoje prve profesionalne početke, pod okriljem izdavačke kuće Jermaine Duprija So So Def Records.

Nakon što taj projekt neslavno propada, 1999. uspijeva izdati solo album “Dark Days, Bright Nights”, i to preko vlastitog indie labela Nocents Records. Nakon solidnog radioplayja u regiji primjećuje ga Jimmie Iovine, menadžer Interscope Recordsa te ga za novi album istog imena “Dark Days, Bright Nights” (2001.) uparuje s Timbalandom, jednim od najboljih i najtraženijih hip-hop producenata u to vrijeme (Missy Elliot, Aaliyah).

Album je postigao zavidan uspjeh, kako kod kritičara tako i kod publike, pa dvojac nastavlja suradnju i na sljedećem izdanju “Deliverance” (2003.). Uspjeli su po mnogočemu napraviti puno kvalitetniji i osobniji album, ali nažalost nije naišao na dobar odaziv publike.

Recentni album “The Charm” predstavlja još jednu prekretnicu za Sparxxxa, potpisivanje za Purple Ribbon (inače izdavačka kuća Big Boia iz Outkasta), prekid suradnje s Timbalandom i angažiranje novih producenata (Mr. Collipark, Organized Noize).

Novi materijal ujedno predstavlja i svojevrsni odmak Sparxxxovog već prepoznatljivog stila, prvenstveno što se tiče glazbe. Počevši od najavnog singla, “Ms. New Booty” vidljivo je kako se Bubba približio klasičnom južnjačkom hip-hopu, i unatoč tome što je singl definitivno dobro prihvaćen od publike, moram priznati da se možda radi i o najlošijoj stvari na albumu.

Isto se može reći i za “Heat It Up” i “Claremont Lounge“, po ničemu posebne pjesme kakve ste čuli već nebrojeno mnogo puta. S druge strane, “That Man“, “Ain’t Life Grand” te “Run Away” očit su pokazatelj kako je ovim albumom Bubba prvenstveno htio ponoviti komercijalni uspjeh prvog albuma, u potpunosti spremne za radio i dug ostanak na top ljestvicama, upravo kao i “Wonderful” s dječjim zborom u podlozi, što je nekad davno bio trend pokrenut od strane Jay-Za pjesmom “Hard Knock Life”.

Sve navedene pjesme karakterizira i potpuna nezanimljivost tekstova koji ni po čemu ne rade odmak od prosjeka scene danas. Album ima i svijetlih točaka, solidne stvari poput “Hey“, “The Otherside” i “Represent” ipak nekako spašavaju inače ispodprosječan album.

Bubba Sparxxx je definitivno mnogo izgubio odlaskom Timbalanda, ali bez obzira na to neobjašnjiva je nezainteresiranost kojom je odradio recentni diskografski uradak. Gotovo da bi se moglo reći kako je ‘izgorio’ u želji da se vrati na playliste masovne hip-hop publike.

“The Charm” je njegov daleko najlošiji album, te jedino ostaje nada da će postići zadovoljavajući komercijalni uspjeh i da će sljedećim izdanjima Sparxxx ponovo pokazati da je sposoban za puno više.