John Fogerty
Centerfield Centerfield (25th Anniversary Edition)
Datum izdanja: 16.07.2010.
Izdavač: Geffen Rec. / Universal Music
Žanr: Rock
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Nije potrebno posebno predstavljati Johna Fogertya i njegove radove u legendarnoj grupi Creedence Clearwater Revival.
Hitovi poput “Suzie Q”, “Around the Bend” i “Bad Moon Rising” odzvanjaju
u ušima i gotovo 40 godina od raspada benda, a “Proud Mary” je
zahvaljujući brojnim preradama dobila vlastiti život.
Poslije raspada Creedence Clearwater Revivala, nakon nekoliko godina mirovanja i bizarnih sudskih bitaka, John Fogerty je nastavio karijeru sa dva manje hvaljena albuma, do izlaska kritički i komercijalno hvaljenog “Centerfielda” koji ga je 1985. ponovno bacio na vrhove glazbenih chartova.
Fogerty je cijeli album, s izuzetkom dvije bonus pjesme, sam skladao, izveo i producirao, ostavši tako u kompletnoj glazbenoj kontroli nad svojim najpopularnijim post-Creedence Clearwater Revival albumom.
To je možda i najveća prednost ovog albuma koji sa izuzetkom evolucijskih trendova u glazbi (ipak su bile ’80-e, što se može i čuti) ostaje vjeran starom country-southern-roots rock zvuku.
Album pred sam kraj odašilje i nesnosne jeftine efekte, tako svojstvene glazbenoj produkciji ’80-ih, koji uništavaju inače solidan dojam “I Can’t Help Myself” i “Centerfielda” koji lirički prati centralnu temu albuma – ne nužno samu igru baseballa, nego Johna kao njegovu zvijezdu koji s gitarom umjesto palice igra poziciju center fieldera.
“Big Train (from Memphis)” i “I Saw It On T.V.” odašilju nostalgičarske vibre kroz spore melodije i balade, dok nakon njih “Mr. Greed” kontrira s jakim gitarističkim riffovima i snažnom bas-linijom. Fogerty iskorištava pun raspon svog glasa i ljutim melodijama se obračunava s pohlepnom glazbenom industrijom koja je stvorila bizaran slučaj sudske tužbe gdje je bio tužen za plagiranje vlastitih pjesama. Nakon nje je ipak kraj rockerskih solaža i album se nastavlja u sporijem stilu.
“Centerfield” nije dio rock antologije i sumnjamo da je van SAD-a uopće upamćen, no u glazbi postoji premalo one-man-army tipova glazbenika koji će samostalno skladati i izvesti pjesme koje će biti pamćene generacijama da bismo zanemarili njihove doprinose.
