Nesputanost srednjevjekovnih duša

Minotaur je pola čovjek, a pola bik u staroj grčkoj, a Minotaurus folk/metal bend iz Aschaffenburga u Bavarskoj, u modernoj metalnoj mitologiji.

U šesnaest godina postojanja “The Call” mu je tek četvrti studijski
album, a u usporedbi s prethodnikom “The Lonely Dwarf” (2009.) nešto je
teži, kompleksniji, samim tim dijelom i kompliciraniji.

Iako, u osnovnoj formi ne odstupa puno od prokušane formule koja se sastoji od melodičnog i power metala u kombinaciji s celtic/folk melodijama, srednjevjekovnom atmosferom, jakim himničnim kapacitetom i kao rezultat donosi dojmljive i memorabilnije pjesme. Uz snažne metalne gitare s lijepim i ugodnim, čak bismo rekli optimističnim riffovima i moćnim, slojevitim i sveprisutnim bubnjevima, naglasak je na dojmljivim catchy melodijama, mnoštvu bas solaža i jasnim folk utjecajima, koji ovo izdanje uobličuju u poprilično dobar glazbeni proizvod.Dakako, sve to ne bi bilo potpuno bez odlične vokalne suradnje Julie Steward i Olivera Klumpa, koji pjesmama daju na odlučnosti, energičnosti, ali i emotivnosti, senzibilitetu i melankoliji. Julijino pjevanje je, iako ženstveno, senzibilno, osjećajno, na momente i dosta snažno i fino se uklapa s Oliverovim dubljim, mračnijim i strasnijim intonacijama. Cjelokupni sound obogaćuju dijelovi s akustikama, flautama, te naročito violinama, koje uglavnom optimističnoj atmosferičnosti daju potrebnu dimenziju ozbiljnosti i teatralnosti, koju pronalazimo i u povremenim zborskim pjevanjima.

Pjesme su ritmički raznolike, od sjetnih balada, preko opreznih srednjih ritmova, do jurišnih, razveseljenih ubrzanja s poprilično razrađenim gitarskim radom koji odlikuje nekoliko slojeva riffanja i soliranja u gotovo svakoj pjesmi. Univerzalnost, kontinuitet i intenzitet nalazimo u basu, u bubnjeve se lupa velikom snagom, s dosta, za power metal tipičnih, ultra brzih dvostrukih bas dijelova, a u paru čine jednu zaista utjecajnu, probojnu i gusto poslaganu ritam sekciju.

Brzi i melodični power pronalazimo u “Free Our Souls“, pjesmi u kojoj muški vokali ispadaju iz harmonije, kao da se tek pripremaju za ono što ih kasnije čeka. Srednjih ritmova, dosta gitara, ponešto violina, višeglasja, ženskih vokalnih emotivnosti i pojačane epike nalazimo u “Wanna Be Your Wife“, “Erlkönig” je na njemačkom otpjevana, melankolična balada sa sjetnim akustikama, utjecajnim violinama, glasnim riffovima i više emocija u pjevanjima, a “Hinterhalt” je pjesma također pjevana na njemačkom, s izmjenom srednjih i brzih ritmova i puno bas solaža.

Himnični kapacitet s ultra catchy refrenima ima ubrzanija “Love Song“, popriličnu količinu dramatike, phantasy atmosfere, lijepo posloženih paralelizama u riffovima i solažama, ubrzavajućih duplih bas bubnjanja puna je poliritmična “The Call“. Nešto slično kao i epski naslov “Varus Battle“, s grmljavinom, marševskim ritmovima, uvodnim ženskim pjevanjem nalik naricanju, otužnim folk melodijama protkanim flautom, akustikom i violinom, nešto grubljim muškim, ali općenito sugestivnim Julijinim i Oliverovim pjevanjem. Thrasherska kombinacija riffa i basa stiže u uvodu poweru ipak naklonjenije i epikom nakrcane “Spirit Island“, a “Father And Son” tipičan je epski naslov s uvodnim akustikama, distorziranijim basom, dosta zborovanja, milozvučnijeg sola i jake srednjevjekovne atmosfere.

Onu priču da vas u gomiletini kojekakvih bendova, pogotovo onih generičko-poweraških od kojih se normalnom čovjeku doslovce povraća, svako malo neki zna ugodno iznenaditi ponovismo već nekoliko puta. E, pa Minotaurus pripada u jedan od tih bendova. Ne da nije možda, već nije sigurno previše poseban album, no da je jako ugodan, prozračan, dojmljiv i memorabilan, to je nedvojbeno.