Nepresušno vrelo ’70-ih

The Answer, sjevernoirski hard rock bend osnovan 2000. godine vratio se s novim albumom, dvije godine nakon posljednjeg izdaja “Revival”.

“New Horizon“, četvrti album benda, ujedno je i prvi za Napalm Records otkako su prije godinu dana s njima potpisali ugovor. Rijetko koji noviji rock bend se može pohvaliti uspjehom kakav je postigao The Answer; od objavljivanja debitantskog albuma “Rise”, dobili su nagradu Classic Rocka za najbolji novi bend, a nakon drugog albuma, “Everyday Demons”, nastupali su kao predgrupa s AC/DC na turneji “Black Ice World Tour”.

Upravo je AC/DC jedan od bendova s kojima je The Answer najlakše i najtočnije usporediti, ne samo po energiji koja se kroz njihovu glazbu manifestira. Uz nešto slojevitije pjesme, osnova i ovog izdanja je punokrvni rock Aerosmitha, Whitesnakea ili Led Zeppelina, dok je blues rock, za razliku od prethodnih ostvarenja, sveden na minimum.Zbog samog žanra, koji bendu očito leži, ne bi bilo pošteno generalizirati kako je svaka pjesma na albumu ista, međutim, ne može se reći da bi taj zaključak u potpunosti bio netočan.

Konačan zvuk albuma je ideal kojemu bi trebao težiti svaki stopostotni hard rock bend, za što je velikim dijelom zaslužan studijski veteran Mike Fraser, poznat po radovima na albumima za AC/DC, Satrianija ili Aerosmith. Uz punu dubinu zvuka ritam sekcije, Fraser je ostavio dovoljno prostora za coverdalske vokale i gitarističke solo dionice koje ni po čemu ne iskaču iz prosječnih hard rock solaža. Najzvučije ime vezano uz “New Horizon” je ono nedavno preminulog Storma Thorgersorsona, kojemu je cover ovog albuma bio jedan od posljednjih uradaka.

U suštini su sve pjesme nošene snažnim riffovima, za koje Answerovcima ipak treba skinuti kapu. Riffovi koji jednostavno razvaljuju, poput onih u “Baby Kill Me“, zatim naslovnoj pjesmi ili “Burn You Down” veliki su razlog zašto je hard rock i dalje aktualan, mnogima neizostavan žanr glazbene kolekcije.

Pjesme koje se od ostalih ne ističu samo po kvaliteti, nego i strukturalno su “Speak Now“, laganijeg uvoda, kod koje Neesonov vokal najviše podsjeća na Coverdalov, te zeppelinska balada “Call Yourself A Friend“. U ovoj drugoj, nakon dužeg akustičnog uvoda vjerno je ispričana priča o lažnome prijateljstvu, za čiju uvjerljivost su najzaslužniji Neesonovi mučenički vokali.

Sa svim plusevima i minusima, “New Horizon” nije predviđen za ništa više od dobre, istinske rock zabave. Gledano u kontekstu žanra kojim plove, The Answer svakim novim izdanjem napreduje, iako ostavljaju želju da ih čujemo i u nekim srodnim žanrovima. Možda nekada ne treba tražiti više, što s druge strane ne znači kako bendovi poput The Answera ne bi trebali to i ponuditi.