Nepotrebna dugmetizacija i estradizacija

Kao rijetki bend dosad, Silente su uspjeli podići prašinu praktički i prije svog prvijenca, a nakon tog albuma se sve zakotrljalo još više. Očito i previše…

Već su s “Lovac na čudesa” mnogi spominjali Bijelo dugme kao jedan od glavnih utjecaja na albumu, dok je meni sve ipak djelovalo više u pop vodama, da bi mogli krenuti negdje na tragu stopa bendova poput Detour, Pink studio ili u najmanju ruku kao zaigraniji nasljednici dalmatinskog popa u stilu Gibonnija. Očito sam se prevario…Braća Karemehmedović naglašavaju da im je Nikša Bratoš mnogo pomogao u karijeri, da ih je usmjerio na pravi put, ali preslušavajući novi album, to se nimalo ne vidi jer sadrži vrlo blijedi niz pjesama, potpuno nedostojno vrlo dobrog i zabavnog “Lovca“. Očito Nikša zna svoj posao…I zna, Nikša je pravi estradni maher i ako se želi napraviti estradna karijera, on je jedan od par likova s kojima se jako dobro družiti. Silente ovakvim potezom pokazuje da želi ići drugačijim putem od onoga što su mnogi očekivali, ali to je njihovo pravo. Šteta, jer su u klasičnijem pop zvuku imali mnogo bolju perspektivu što se kreativnosti tiče, a kada sagledamo ovo repliciranje Bijelog dugmeta u nedogled. Očito će jednog dana biti u rangu Crvene jabuke…

Da je vrag odnio šalu dalo se naslutiti već i u najavnim singlovima od čega je “Čudna ili čudesna” čudesno pobijedila na 62. Zagrebačkom festivalu. To je dosta mračna pjesma s nizom nelogičnih skokova i užasnog refrena, dok su jedina dobra stvar u skladbi žestoki gudači koji su popraćeni ritmom dok ne dođe ‘parararara’… Očito je i drugi singl trebao ići u tom điru…

Naslovnu skladbu “Neće rijeka zrakom teći” (ima još mnogo sličnih tekstualnih nelogičnosti, dovoljno je samo vidjeti naslove pjesama) trebao je otpjevati Željko Bebek i tad bi ona postala megahit i odmah bi se mogla povući nova priča o nekom novom okupljanju Bijelog dugmeta jer se kroz nju uopće ne skriva idolopoklonstvo spomenutom bendu. Očito Tibor misli da može postati novi Bregović…

“Kako misliš” je upravo jedna od najlošijih skladbi koje su dosad napisali. Kroz nju dokazuju da je Tibor ovdje htio biti u prvom planu, pa kroz neuobičajenu (i neuvjerljivu) vokalnu interpretaciju pjesma dolazi u ekstreme preproduciranosti koja je parcijalno sakrila njenu prazninu. Očito su zaboravili na svoju najjaču vokalnu kariku…

Doris je mnogim stvarima na albumu “Lovac na čudesa” dala poseban dašak svojim izvedbama, a ovdje je u većini vremena u drugom, ako ne i u trećem planu, jer je Tibor dobio potrebu za većom vokalnom samopromocijom. Možda sam u krivu, ali da je Doris preuzela veću dozu vokala, album bi bio upečatljiviji i zanimljiviji. Očito fanovi ne mare previše za to jer se koncerti još brže prodaju…

Iako bi bend to želio, album “Neće rijeka zrakom teći” nema nekog višeg smisla osim da bude još jedna estradna karikatura za narednu sezonu. Previše toga se snizalo, pa ovo zvuči kao prevelika želja za korak naprijed, a zapravo su napravili jedno četiri-pet koraka unatrag. Zasad im to fanovi neće zamjeriti jer mašinerija iza njih fino izbacuje njihovu mladost u prvi plan, zbog čega će se ovo ponovno etiketirati kao uspjeh. Očito je da je ovo mnogo više neupjeh…

Neuspjeh je iz razloga što su im ovdje mnogi previše pomagali, slušali su svakoga tko im je htio pomoći, zbog čega su izgubili ono po čemu su i bili prepoznati prije par godina. Bez svojeg ja, uspjeli su napraviti deset skladbi koje su uvelike isprazne i produkcijski unakažene do maksimuma. Kad preslušamo prvijenac i ovaj album, jasno se osjećaju sve razlike, jer ovo više nije isti i zaigrani bend kao prije godinu i pol. Da su ovaj album izdali za deset godina, bilo bi mi jasno, ali ovako su prerano napravili ustupke koje nisu trebali.

Očito ću morati slušati “Lovca” da isperem okus novog albuma…