Nenametljiv i emocijama nabijen debi album

    4834

    Lea Dekleva

    EmociJA

    Datum izdanja: 20.05.2005.

    Izdavač: OK Music / Croatia Records

    Žanr: Pop

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Još sam tu
    2. Idi
    3. Odlaziš njoj
    4. Ipak poželim neko pismo
    5. Zamisli
    6. Miris samoće
    7. Ne kupuj me
    8. Čuvaj moje dodire i riječi
    9. Sve još jednom
    10. It’s No Good
    11. Meni je svejedno

    Album prvijenac nove, mlade i relativno nepoznate kantautorice Lee Dekleve pojavio se na tržištu nekako usporedno s albumima, također prvijencima, još dvije dame – Natali Dizdar i Suzane Horvat.

    Zbog čega se odmah, naravno, počelo pisati o ženskom pokretu na hrvatskoj glazebnoj sceni, koji ima za cilj pokoravanje iste i uvođenje svjetskih trendova u hrvatsku glazbu. A to ne zvuči nimalo loše, ali koliko su ova tri najnovija otkrića hrvatskih diskografa doista moćna, pokazat će jedino vrijeme.

    O Lei Deklevi se, mjesecima prije nego joj je izašao debi album, pričalo kao o hrvatskoj inačici uspješne Norah Jones, ali je, igrom slučaja ili ne, album objavljen baš u vrijeme kada je svoj prvijenac objavila još jedna dama kojoj je Norah Jones poslužila kao glazbeni uzor – Suzana Horvat.

    Da bi ste uočili sličnosti i razlike između ova dva albuma, morat ćete ih oba sami preslušati. Ako mene pitate, više je razlika nego sličnosti, što opet ne znači da oba ne zaslužuju svoje visoko mjesto među hrvatskim glazbenim novitetima.

    Muziku podržava

    Gotovo sve pjeseme na albumu napisala je sama Lea Dekleva, a u pomoć su joj priskočili brojni poznati glazbenici, kao što su Hrvoje Rupčić na udaraljkama, Marijan Brkić i Berislav Blažević iz Parnog valjka, te Nikša Bratoš, da spomenem samo neke. Zbog pomoći i potpore renomiranih glazbenika, “EmociJA” ne zvuči nimalo kao debi album, već kao sasvim zreo glazbeni uradak, otpjevan zrelim Leinim vokalom.

    Od ukupno 11 pjesama (što je, izgleda, postala neka standardna brojka kod domaćih albuma, jer se ne sjećam kada sam poslijednji put imala u rukama neki domaći album koji je odstupao od broja 11!), dvije su vrlo zanimljive obrade.

    Ipak poželim neko pismo” Bijelog dugmeta našlo je svoje mjesto na album u pravom trenutku, s obzirom na totalnu maniju izazvanu revivalom ovog benda. “It’s No Good” Depeche Modea, izgleda, zvuči dobro u savkom trenutku i aranžmanu.

    Ostalih devet su sasvim solidne ljubavne pop-balade, toliko nenametljive da u nekim trenutcima zaboravljate što tj. koga slušate. Budući da se, ipak, radi o debi albumu, čini mi se da je trebalo poraditi na ostavljanju većeg utiska na slušateljstvo, ali i ovakav kakav je, Lein je album definitivno daleko iznad prosjeka domaće nam scene. Na čemu joj, naravno, trebamo biti zahvalni.

    Muziku podržava