Nema ‘zadnjeg’ albuma ni ‘zadnjih’ riječi

Album “Nothing’s Impossible” je zadnji album na kojem je sudjelovao velikan afroameričke muzike Willie Mitchell i pretposljednji znamenitog pjevača i propovjednika Solomona Burkea.

Nakon “Nothing’s Impossible” Burke je snimio album obrada nizozemske grupe De Dijk.

Kod recenziranja najteži posao je onda kada kontekst i zbivanja oko albuma zasjene samu ploču. “Nothing’s Impossible” tako svojim naslovom, okolnostima i svim ostalim (naslov zadnje pjesme je “I’m Leaving” pa nek’ teoretičari zavjere iščitavaju) sugerira da ga se krivo protumači – kao zadnji album pjevača koji je na umoru i koji daje nadu svojoj familiji, fanovima, prijateljima itd. Prvi suradnik i koautor se također oprašta od života, tako da možemo očekivati tugu, elegiju, depresiju, rezanje vena, gutanje Xanaxa.

Međutim, ništa od toga. Smrt je samo dio života, ionako osnovna ideja vodilja bila je – proslava 70. rođendana Solomona Burkea. Mitchellu zdravlje nije dozvolilo da doživi službeno objavljivanje, no sve zvuči kao da je napravio sve što je trebao napraviti, tako da nikad ne zvuči nesuvislo, nezavisno, kao očajnički potez familije da namakne novac u ime netom preminulog umjetnika (šifra: Tupac Shakur).

I Burke i Mitchell su radili ovu ploču kao da će još živjeti 200 godina. Iz glasa velikog Solomona teško je iščitati koliko on doista ima godina i kakvo mu je zdravstveno stanje. Rekli bismo, stara škola – što ga nije ubilo, to ga je ojačalo.

Na “Nothing’s Impossible” nema velikih mudrosti, ali ima mnogo strasti i emocija. Burke i Mitchell rade ono što najviše vole – soul muziku s malo bluesa, gospela i funka, pojačanu maznim gudačima, podrhtavajućim klavijaturama, prodornim limenim puhačima i senzualnim ritmovima punim energije.

Willie Mitchell je taj pristup prakticirao dok je u sedamdesetima supotpisivao i producirao albume Al Greena (jedini minus ovom albumu je taj što povremeno zvuči kao stilska kopija najboljih Greenovih albuma). Ovdje je inspiracija ujedinjena s iskustvom dala vrlo dobru ploču koja će se slušati bez obzira na to što je, eto, izašla u trenutku kad je Svevišnji pozvao k sebi dva njena najznačajnija tvorca.

“Nothing’s Impossible” slavi život i kao takvu je treba doživljavati. Uz pripadajuću diskografiju ona ponosno stoji kao još jedno vrijedno ostvarenje kralja Solomona.