Nema utjehe u realnosti

    2753

    Kandžija

    Koktel od rakije

    Datum izdanja: 07.07.2011.

    Izdavač: Dallas Records

    Žanr: Funk, Hip-hop

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Kada Bože
    2. Koktel od rakije
    3. Šapću
    4. Desno
    5. Po noći uvod
    6. Po noći
    7. Big Brader
    8. Noćno more
    9. Nije lako
    10. Puška (feat. Tox)
    11. Mali mržnja
    12. Žuč
    13. Retorička pitanja
    14. Od smijeha
    15. Polako, polako
    16. Soba
    17. Svemir
    18. Kriza

    Nedugo nakon TBF-ovog “Pistaccio Metallic” oglasio se još jedan hip-hopper teške kategorije.

    Osječanin Stjepko Galović, zbog blage naravi prozvan Kanđžija, svojim je “Koktelom” uspio plasirati otprilike podjednaku količinu kvalitetne mješavine muzike i tekstova kao i TBF, jedino što “Pistaccio” traje 52 minute, a “Koktel” 20 minuta dulje.Povremeni zamjetni padovi u stihovima i muzici dali bi se odrezati škarama, no, kokteli se ionako piju polako, gutljaj po gutljaj, ništa s nogu. U cilju da “Koktelu” dade bogatstvo okusa Kanđžija je angažirao čak pet producenata koji su vrlo dobro obavili svoj posao, no za jedan album koji nije kompilacija to je ipak previše.

    Parafrazirajući stari grafit: ‘Stvarnost je iluzija izazvana nedostatkom alkohola’ on svome djelu daje naslov “Koktel od rakije“. Kanđžija je pripovjedač koji svoju inspiraciju nalazi u sumornoj hrvatskoj realnosti i sve devijacije društva kod njega dolaze na red: reality showovi, problemi mržnje, lažni glamur, malo romantike, alkohol – ukratko klasični problemi balkansko-hrvatskog mentaliteta (to je onaj mentalitet koji misli da je jako europski i da nije balkanski, ali je jako balkanski uskogrudan, zadrt i primitivan).

    Muziku podržava

    Kao što i zadnju ploču TBF-a karakterizira zaokret prema funku, tako slična rješenja možemo vidjeti i kod Galovića (doduše, ne na cijeloj ploči – što je šteta): odlična reska gitara Marija Huljeva, te sampleovi grupe Sly and The Family Stone. Željena atmosfera koju je htio generirati Kanđžija doista se može usporediti s ‘blaxploitation’ funk muzikom s početka sedamdesetih (uzmite “Superfly” Curtisa Mayfielda).

    Osim toga se u krajnjoj liniji većina hrvatskog pučanstva osjeća kao Crnci (pardon, Afroamerikanci) s početka sedamdesetih: neka su prava izborena, no postoji još dug put do potpunog blagostanja, a osim toga, osjećaju crnčenja doprinosi svakodnevno raditi za sirote žedne gladne jadne banke. Potencijalnih hitova ima nekoliko: prije svega, to su naslovna “Koktel od rakije” (s neodoljivim povikom: ‘Živio rođo, eeeeee!’) i “Po noći“, topla ljudska priča o nekadašnjoj perspektivnoj manekenki koja se smuvala s jednako perspektivnim nogometašem.

    Ovim je albumom Kanđžija potvrdio svoj autorski i izvođački talent, no za potpuni trijumf treba znati stati kad je najbolje.

    Muziku podržava