Nema kajanja, mi smo Slayer!

    2363

    Slayer

    Repentless

    Datum izdanja: 11.09.2015.

    Izdavač: Nuclear Blast Records

    Žanr: Thrash Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Delusions Of Saviour
    2. Repentless
    3. Take Control
    4. Vices
    5. Cast The First Stone
    6. When The Stillness Comes
    7. Chasing Death
    8. Implode
    9. Piano Wire
    10. Atrocity Vendor
    11. You Against You
    12. Pride In Prejudice

    Koliko toga se samo napisalo u zadnjih 5-6 godina o Slayerima!

    Jeff Hanneman bio je povod za one tužne stvari, Kerry King za one bezosjećajne, a njihovo prijateljstvo sa Zagrebom za one glasne stvari. Dakle, Jeff se dvije godine mučio s bolestima i na kraju pustio sve k vragu, King je izjavljivao da nastavljaju kao bend, jer koliko god mu bilo žao – “Jeff je sada samo hrana za crve”, a čak tri koncerta (tri godine zaredom) i domaćoj publici su pokazali metamorfozu iz originalne postave u današnju.

    Pat O’Brien bio je s nama u Areni, Gary Holt od Močvare na dalje, a Paul Bostaph još jednom je sjeo na vruću, biznisom okaljanu, bubnjarsku stolicu one lijepe večeri u Tvornici. I nakon svih peripetija, promjenu izdavača proslavili su pjesmom “Implode” još pred gotovo godinu dana. Svakodnevne izjave i ‘teasanje’ fanova i od ovog albuma stvorile su nadnaravno iščekivanje: “Može li polovica Slayera izbaciti Slayerovski album?”Poslovično agresivni King dobio je priliku gurati svoje ateističke ideje još jače, riffove približavati “Disciple” zlu, a thrash-punk prema “Psychopathy Red”. “Repentless” je utjelovila tu osnovnu ideju, a da ipak pokažu malo ljudskosti – posvetili su je i napisali ‘u ime’ Jeffa. I leave it all on the road living on the stage / This is my life where I kill it everyday / So take you shot, bottom’s up, this is no lie / I’ll be beating this guitar ’til the day I die” vrišti Araya u Hannemanovo ime i ponekad se čini malo i umoran od tog Kingovog forsiranja. No, to znači ta ultimativna agresivno-zla fraza – Slaytanic.

    Take Control” ima prejeben istrzavajući riff, “Vices” simpatično urlanje “A little violence is the ultimate drug – Let’s get high!!“, a poznata “When The Stilness Comes” rijetka je koja je umornim zlim tempom prišla blizu “Seasons in the Abyss”.

    Muziku podržava

    Tu se još ističe moćni riff na “Pride in Prejudice” (i odličan dodatak “Don’t give me that power bullshit“), te “Piano Wire” – pjesma koju je Jeff pripremio za prošli album, ali tek sada je ukrašena dovoljno da izađe u javnost. Upravo ona pokazuje taj neki zanimljivi Jeffovski zaokret kojeg tu i tamo usfali na albumu. I riječi su ‘njegove’ – Nacisti su, kao upozorenje drugima, neistomišljenike vješali niz zgrade koristeći žice iz klavira.

    Ostatak albuma ipak nešto što će se logično smjestiti pored hiper-agresivnog imena Kerry King. Nije to ni čudno – svi ističu kako je najviše radio na njemu i kako je ovoga puta morao biti zaslužan za 95% muzike i vjerojatno 90% tekstova.

    No, ako je on većinski autor i ako se Jeff spominje u ama baš svakom tekstu, nije fer ne spomenuti da je za Paul Bostapha ovo vjerojatno najbolji posao koji je odradio u karijeri, a da Gary Holt u ovu priču spada vjerojatno najlogičnije od svih. Posao je odradio zahvalno, a čini se da bi u budućnosti trebalo doći i do situacije u kojoj pokoji riff on pokazuje bradatom ćelavcu, a ne obrnuto.

    Ako ćemo generalno – ovo je zbilja pravi, dobri stari Slayer! Čak i onima manje pedantnima i detaljnima sigurno će biti cool reći “Ma fali mi tu Hanneman“. I fali, definitivno fali! Bio je samozatajan lik kojem je išlo na živce sve vezano za popularnost i koji je uživao u temama drugog svjetskog rata. Sada taj aspekt imamo samo u povojima i u nostalgiji, a dobili smo još 3-4 mračne i nemilosrdne pjesme uz koje će King na stageu s guštom mahati svojom istetoviranom pojavom.

    11. rujna 2001. izbacili su “God Hates Us All” i neplanirano naljutili pola svijeta, a 14 godina kasnije isti datum baš ‘slučajno’ koriste da podsjete ljude da su zbilja odlučili postati i ostati thrash metal AC/DC. Nakon 30+ godina – drugačije ni ne znaju!

    Live fast
    On high
    Repentless
    Let it ride!

    Muziku podržava
    Stisni