Randy Newman
Harps And Angels
Datum izdanja: 06.11.2008.
Izdavač: Nonesuch / Dancing Bear
Žanr: Blues, Country, Jazz
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Već preko 40 godina nas Randy Newman uveseljava svojim morbidnim i crnohumornim sličicama na temu života u Americi. Često u pratnji klavira i malo orkestra, Newman je toliko sarkastičan da su se ne jednom omaklo da ‘javnost’ (što god da to značilo) krivo interpretira njegove pjesme.
Sjajan album “Good Old Boys” iz 1974. je dobio kritike zbog pjesme “Rednecks” (uslijed ismijavanja Južnjaka), a tri godine poslije “Short People” je postao njegov jedini hit unatoč činjenici da su se oni koji su se prepoznali u toj pjesmi također pobunili.
Junaci njegovih pjesama su u pravilu gubitnici, prema kojima gaji ne pretjerano empatičan odnos. Doduše, i sam je bio etiketiran kao vječni luzer, kad je tek iz 16. pokušaja dobio nagradu Oscar za najbolju glazbu. “Ne želim sažalijevanje”, rekao je onaj jubilarni 16. put, s kipićem u rukama.
I doista, Newman ne traži sažaljenje, ali ga niti ne daje. Ne čudi onda što je i 17. put bio nominiran za Oscara, ali ga nije dobio. Čak više nije niti najpoznatiji glazbenik koji piše pjesme o luzerima. Tom Waits ga je pretekao.
“Harps And Angels” je njegov recentni albumi prvi u ovom tisućljeću koji ima više od 50 % novog materijala. ‘Dugo mu je trebalo’, komentar je nestrpljivog fana. A možda i nije. Gospodin Newman se zadnje dulje vrijeme bavi filmskom muzikom nego albumima popularne glazbe.
Nikad nije bio poznat po brzom izdavanju albuma, glupo je to mijenjati u 66. godini života. Srećom, još su neke stvari ostale nepromijenjene u šezdesetšestoj: glas, koji ne odaje ‘izraubanost’ boemskog života, autorska oštrina, opaki humor.
U glazbenom smislu očekujemo opet dosta klavira te koktel južnjačkih stilova: country, jazz, soul, blues, swing, karakteristične puhače u stilu New Orleansa, bubnjeve s ‘metlicama’, akustični bas i na sve to, poganu jezičinu koja se ne gasi.
Odmah nakon epične cinične naslovne pjesme “Losing You” spušta loptu na zemlju, tek toliko da slušatelj uzme zraka za novo šibanje: redaju se živahne pjesme, od kojih i sam naslov (“A Few Words In Defense Of Our Country” na primjer, u kojoj tvrdi da je Staljin ipak bio gori od Busha) pomalo tjera na smijeh.
U “A Piece Of The Pie” se ismijava rockerima humanitarcima, a “Potholes” je ‘obračun’ sa starenjem i gubitkom pamćenja. Ono što je razlika u odnosu na njegove druge radove, Newman je na “Harps And Angles” više usmjeren na pričanje, a manje na pjevanje.
Album završava “Feel Like Home” koja barem u muzičkom smislu donosi veliku dozu emocionalnosti i životnosti: sasvim solidan dokaz da najveći sarkastičari, kad su ozbiljni, mogu donijeti iznimno potresne melodije.