Deth Rok
Us & Them
Datum izdanja: 03.05.2013.
Izdavač: 13th Planet Records / AFM Records
Žanr: Elektronika, Industrial Metal
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Iza imena Deth Rok nalazi se one-man projekt Aarona Havilla, glazbenika i programera kojemu je “Us & Them” debi album.
Nastao je zahvaljujući suradnji s Alom Jourgensenom iz Ministrya i
njihovog tehničara Sammya D’Ambruosoa, u izradi albuma sudjelovao je i
njihov bubnjar Aaron Rossi, a Havill je autor pjesama te je odradio
elektroničko programiranje, klavijature, gitaru, bas i vokale.
Aaron Havill specijalist je za bubnjarsko programiranje i gitarist, iza sebe ima suradnju s Faith No More, The Cars i Aceom Frehleyem, Chuck D-em, Tonyem Viscontijem, Ricom Ocasekom, Lou Reedom, Reginom Spektor i Scissor Sisters na čijim turnejama odrađuje posao programerskog tehničara. Ime projekta, Deth Rok, preuzeto je iz jedne epizode crtića Beavis and Butt-head dok je naziv albuma nastao stoga što smatra da smo za devastaciju čovječanstva odgovorni svi.
“Kill Them All” donosi unutarnji monolog ubojice nalik Hannibalu Lecteru, pregršt jezivih stihova, uznemirujući ritam, a “Ghosts Everywhere” nalik je slojevitom soundtracku horor filma o životu kao postupnom približavanju neizbježnom i mogućem životu poslije smrti. Trip-hop je ovdje dominantan element ritma koji umire, da bi kraj označio prestanak elektronički programiranog ritma poput prekida zvuka aparata koji prati život pacijenta u bolnici.
“May Cause Deth” pjesma je koja je privukla pažnju Ala Jourgensena i njegovog benda budući da je već postojala u trenutku kad je s Ministryem želio napraviti sličnu pjesmu, što je saznao iz razgovora s Deth Rokom. Čuvši ju, ponudili su mu mogućnost da uz njihovu pomoć napravi svoj album. Naravno da je posebna, sastavljena od brojnih ulomaka farmaceutskih reklama u kojima se govori o nuspojavama i letalnim pojavama, vezanim uz lijekove, u pozadini kojih se prostire pulsiranje basa i prigušeno cviljenje klavijatura.
“Fairytale”, “Pressure” i “Getaway” melodijski su slične, razlika je u visini zvuka i boljoj produkcijskoj razrađenosti ove posljednje, a njoj se također može prišiti i djelomična plesnost. Par najopakije depresivnih čine “Better the Devil You Know…” i “Us & Them“, one su ulaznice za najcrnji mogući trip, a to je postignuto na način da je već uobičajenom sporom ritmu i prepoznatljivoj vokalnoj izvedbi nadodan cijeli niz elektroničkih efekata za horor filmove koji svojom raznovrsnošću pojave iz sekunde u sekundu izazivaju žmarce.
U “Nowhere To Run”, “Breathing Smoke” i “There There”, unatoč duboko mračnim tonovima emocija, Deth Rok ne smatra dobrom odlukom odustajanje od života. Kao da je tama postala njegova najbolja prijateljica uz koju se lakše nosi s apsurdom koji ga okružuje. “The End” ima lagani početak, da bi nas zatim ‘napala’ brzim bubnjevima kao poslanim s plesa smrti i završila naglo, ostavivši nas bez riječi i pitajući se u mislima jesu li nas to demoni pokušali opsjesti. Završna “Wandering Star” obrada je Portisheadove istoimene himne depresiji i očaju, a u njegovoj je verziji, zahvaljujući vokalu, usporenijem ritmu i izostanku scratcheva i sličnih efekata, još dva nivoa mračnija.
Deth Rokova ‘pomaknuta’ glazba djelomično je inspirirana horor filmovima, depresijama i lijekovima, glazbom Becka, Massive Attacka, Trickya, Public Enemya, Beastie Boysa, Ministrya, Leonarda Cohena, Marka Lanegana, Daxa Riggsa i Townesa Van Zandta. Na mahove djeluje naporno zbog sporih ritmova i nezahtjevnih melodijskih linija koje se ponavljaju kroz nekoliko pjesama. No, ono što se može prepoznati u ovoj glazbi kao njegova autentičnost i kvaliteta nova je razina glazbene tame, gotike, uspostavljena jezivim mozaikom elektronike i samog vokala.