Nekoliko hitova, nekoliko novih pjesama

Teško mi je povjerovati ili pomiriti se sa činjenicom da je od vremena kad sam prvi put vidio spot za pjesmu “Torn” prošlo 10 godina. Bila je to Natalie Imbruglia, sitna cura poluduge kose, koja je u to vrijeme još igrala na kartu simpatičnosti, bez da je pokazivala guzicu ili isklesani trbuh.

Još je jedna od onih koje su se proslavile svojim prvim hitom, a koji uopće nije njihova pjesma. Ali, ne možemo joj puno zamjeriti, jer je dogurala do karijere od 10 godina i nakon samo tri albuma već je izbacila ‘best of’.

Nikad neću biti ljubitelj takvih kolekcija, pogotovo radi činjenice da se radi o nekakvom gemištu hitova i novih stvari. Koji je razlog? Njen pad u medijima, pa se izdavač odlučio nekoliko njenih hitova izdati ponovo u društvu radio friendly hitova, ili je ona jednostavno stala na pet novih pjesama i nije imala više ideja?

Budući da će novi album izaći na proljeće (počela je raditi na njemu još 2005.), logično je da ipak na neki način naprave ono što svi rade – komercijalno obilježe dekadu i naprave još troška fanovima.

“Torn” su čuli svi, i taj veliki hit omogućio joj je da se pretvori u foto-model, glumicu, plesačicu pjevačicu, i da se u nekim trenucima prošeće po fancy zabavama s Lenny Kravitzom. Danas, nakon ‘hitića’ poput “Shiver“, “Wrong Impression” i “Counting Down the Days” skrasila se s pjevačem Silverchaira – Danielom Jonesom (producirao i s njom napisao neke stvari).

Kombinacija Alanis Morissette i Sheryl Crow najbolje se osjetila na pjesmicama “Wishing I Was There” i “That Day“, i tu je najbolje pokazala da se ne namjerava prodavati, nego pisati i pjevati simpatične soft-pop-rock pjesme potekle iz tople Australije. No, ono što je zaslužilo malo detaljniji osvrt su spomenute nove pjesme.

Hoće li one biti dio novog nadolazećeg albuma, ne zna se, ali i na njima je pokazala sposobnost hvatanja nečije koncentracije melodičnim kiticama i refrenima. Novi singl “Glorious“, pametno i uobičajeno stavljen je na početak albuma, a zvukom se vraća onom bezbrižnom pozitivnom stavu s albuma “Left of the Middle”.

“Be With You” je dinamična stvar s ritmom iz 80-ih, a “Amelia” i “Against the Wall” su onako ‘ni na nebu ni na zemlji’ pjesmice nevrijedne prevelike pažnje.

“Stuck on the Moon” je laganica s dobrim ritmom i klavirom, i tu je zatvorila krug svega što se od nje očekuje. Nije ništa novog otkrila, već je izdala kratki polualbum upotpunjen starim hitovima, i svaki fan novim stvarima morao bi biti zadovoljan.

Izdanje kao skup pjesama je odlično, jer je Natalie svojim stilom sigurno stvorila određeni respekt i napravila nekoliko dobrih pop pjesama koje će obilježiti određeni vremenski period. Ali, samo izdanje, za nas, neiskvarene duše ljubitelja glazbe, nema smisla jer se sa svime zbilja moglo pričekati nekoliko mjeseci pa bi ovih nekoliko novih pjesama svoje mjesto našlo na novom albumu. Ovako, nije prestala stvarati glazbu, niti je umrla, niti je prestara i preoronula da je se ne bi usudili staviti na MTV, pa mislim da je ‘best of’ skroz nepotreban.

Ali, ipak je ovo 14 pjesama koje bi se morale naći u većini jednostavnih nezahtjevnih CD kolekcija. Ako ne drugačije, onda barem u ovakvoj kombinaciji.