Neki to vole čupavo

Misterioznu ekipu Cock Porn koja se krije iza opscenih pseudonima predvodi doktor Udo Langenkurtzen sa svojim dugačkim basom, dok ostatak čine Mr. Long Stick na bubnjevima, Sir Licksalot i Easy Boy na gitarama, te Rocco Falutti, ‘poznat po velikoj flauti’.

Album je zapravo nostalgična posveta soundtrackovima iz zlatne ere filmova za odrasle. Sastavljen je od osam instrumentala snimljenih na lampaškim pojačalima i analognoj opremi radi što vjernijeg rekreiranja funk-rock zvuka kakav se svirao sedamdesetih u doba dlakavih prsa i neobrijanih, hm, brkova.Započinje dinamičnom funk-rockom fuzijom koju karakterizira obilato korištenje wah-wah gitarskih pedala i ljepljiva bas dionica. “Fluffers Shuffle” možda je i prva uglazbljena posveta neopjevanim junacima koji stoje (kleče?) iza svakog uspješno osovljenog porno filma. “Delicious Delight” klizi na prljavom zvuku flaute u najboljoj maniri funky groovea iz ranih sedamdesetih. Slijedi promjena tempa i ugođaja u atmosferični, senzualni jazzy fusion “Ein kleiner Nachtblues (Love Theme)“, dok se u drugoj polovici album ponovo vraća žešćim i bržim temama poput opake “Scorpio’s Bite“.

Sa svoje 33 minute raspoređene na osam pjesama, “Popcorn Machine” traje taman koliko treba. Samo mu još fali pucketanje vinila pa da ga se slobodno proda pod priču kako je riječ o nekoj izgubljenoj funk ploči iz sedamdesetih.

Doduše, rekreiranje tog zvuka izvedeno je možda i suviše revno, pa pjesme zvuče pomalo nedistinktivno u odnosu na generički funk-rock, no album će svakako funkcionirati kao više nego ugodna zvučna kulisa za one koji to vole čupavo i znojno.