Nego što je ako nije romantika

Čak i površnijem poznavatelju pop-muzike ime Tony Bennett ne predstavlja problem. Čovjek ima preko 60 godina dugu karijeru, vole ga ‘svi’, a najmanje zainteresiranima usjekao se u pamćenje po tome što je pokojna Amy Winehouse svoju zadnju snimku napravila upravo s njim.

“Isn’t It Romantic” kompilacija je iz razdoblja kad ga nisu znali i oni koji su ga znali, odnosno, kad je diskografski bio ‘potonuo’ – bilo je to sredinom sedamdesetih, kada ne samo da nije imao hitove na top-listama, nego i probleme s diskografskim kućama, tako da je većinu ovih radova snimio za svoju etiketu Improv, koja je imala velike poslovne probleme i na kraju izdahnula.Ipak, snimke su otkupljene, i sažetak poznatih radova iz manje poznate Bennettove faze je pred nama. Snimke su ‘skinute’ s albuma “Sings Rodgers and Hart Songbook”, “Life Is Beautiful”, “Tony Bennet/Bill Evans Album” i “Together Again”, koji su uglavnom ignorirani u vrijeme svog inicijalnog objavljivanja, što zbog problema u distribuciji, što zbog toga jer su tada ipak puhali neki drugi vjetrovi (punk, disco, soft-rock). Navedeni se albumi u cijelosti mogu nabaviti kao box set “Complete Improv” i kao “Complete Tony Bennett-Bill Evans Recordings”.

U sadašnjem kontekstu ova, manje poznata Bennettova faza je zanimljiva: s tridesetak godina pjevanja iza sebe, on je bio u situaciji da opet mora ‘povući’ i vratiti se tamo gdje pripada, tako da su mu izvedbe strastvene, izražajne i natopljene golemim iskustvom. Dio je pjesama u konfiguraciji glas-glasovir, dok je dio snimaka načinjen u suradnji s diskretnim bendom.

Bennett u paru s Billom Evansom daje dojmljive boje poznatim američkim šlagerima, a i orkestralni aranžmani su dirljivi. Teško je Bennettu ne skinuti kapu na emotivnom, ali nikad histeričnom ili prenaglašenom pjevanju čime je svojevremeno zaradio čak i priznanje Franka Sinatre, momka inače nesklonog slatkorječivim izrazima.

Nedostaci ove kompilacije su u tome što, iako je vrijedno čuti Bennetta kako pjeva, ova kolekcija ne nudi ništa novo, a s druge strane, uživanje u Bennettovom glasu, Evansovom glasoviru i orkestralnim aranžmanima može pokvariti ne pretjerano pažljivo očišćene snimke. Zvuk je mutan, skučen i nejasan, što teško može zadovoljiti ikakve kriterije u 2012. godini, jer slušanje s CD-a ostavlja dojam kao da slušamo neku pretjerano izrabljenu audiokasetu. Sve skupa nije esencijalno, ali djelovanjem moderne tehnologije to se da promijeniti.