Nedostatak progresivnosti ubija i najbolje

Zvuk koji predstavljaju Faithless nije više nešto novo, u principu kombinacija hip-hopa i elektronske glazbe nikad me nije pretjerano ‘palila’. “No Roots” meni zvuči malo isprano, kao da ljudi neznaju što bi radili i na koji način bi pomakli granicu svoje glazbe… ali prije nego se upustim u ozbiljnu recenziju ovog CD-a, rekao bi vam par riječi o troje ljudi koji čine samu srž ovog benda.

Maxwell Frazer aka Maxi Jazz je otkrio hip-hop davne 1983.g te osnovao bend The SoulFood Cafe 1984.g., a 1992. pokreće svoj label kojem daje ime Namu Records kako bi izdavao materijal svog benda. Susret s Rollom se zbio na jugu Engleske te je doveo do formiranja novog benda zajedno s Sister Bliss i James Cattom. Maxijeva velika religioznost prema Nichere Shoshu budizamu i snažna prisutnost religioznosti kod ostatka benda vode do imena Faithless.

Ayalah Bentovim aka Sister Bliss je vrlo rano otkrila svoj glazbeni talent. Sa 5 godina počinje svirati klavir, tako da je prirodno da nije samo znala kako mixati stvari već je znala kako napraviti svoju stvar. Bila je rezident u najboljim londonskim klubovima i snimila je na stotine demo vrpci dok nije konačno upoznala Rolloa i Maxija. Po nekim je jedan od najboljih ženskih DJ-eva u svijetu.

Ronald Amstrong aka Rollo Amstrong je objavio svoju prvu pjesmu u 1992. zajedno sa dva prijatelja Red Jerryjem i Felixom. Njegov produkcijski talent mu je donio tiraž od 5 milijuna prodanih singlova do danas, a u to ne uključujemo njegova 3 glavna remixa na UK top listi i to remixe Simply Reda, Livin’ Joyja i Donne Summer. Prvi put je postao član nekog benda kad se pridružio Faithlessu, i njihov milijunski tiraž je odličan dokaz kako im dobro ide.

Faithless su na “No Roots” još jednom pokazali što znaju, dakle mješavina klupskih ritmova i hip-hopa, što je nekom zanimljivo, a nekom ne. Meni osobno ovaj album zvuči dobro, ali u njemu ne osjećam onu progresivnost koju mogu osjetiti kod nekih drugih izvođača elektronske glazbe. Čini mi se kao da se nisu dovoljno potrudili, što ne znači da album nije kvalitetno napravljen, već da je jednostavno nezanimljiv. Očekivao sam progresivniji pristup i ostao razočaran.

Izdvojio bih par pjesama koje su me dojmile s albuma i to su sljedećim redom: “Mass Destruction (P-nut And Sister Mix)” naprosto me oduševio, te “I Want More, part 1&2” i “Miss U Less, See U More”.

Dakle što reći za kraj, ovo je album kojeg bi ja osobno preporučio fanovima, a onima koji se žele pobliže upoznati s Faithlessom nabavite ranije albume. Očekivao sam progresivniji pristup i ostao razočaran. Album je mogao biti bolji, i malo žešći, ali to je stvar ukusa.