Ne zaboravite na Siddhartu

Sa sedmim albumom Siddharta su pokazali da konstantno rade na svom razvoju.

Jedan od najjačih slovenskih alternativnih bendova s ovim albumom su zadržali i potvrdili taj status. I prema samom nazivu benda i prema glazbi koju stvaraju odjekuje prizvuk njemačke kulture i glazbe pa tako djelomično podsjećaju na Rammstein, no samo na nekim stvarima. Okosnicu albuma ipak čini progresivni rock s jakom metal podlogom. “Infra” je jedno zanimljivo izdanje kojeg čini deset pjesama i ima nekoliko bisera, ali i nešto slabijih stvari. Kao da su skupili sve najbolje od onoga što su dosad radili i rekonstruirali to u novo ruho s malo jačom alternativnom matricom, ali i dalje poznatim progresivnim zvukom.Uvodna “Dios” je jedan od boljih uradaka benda s izraženim gitarama i upečatljivim vokalom. Odmah vam se uvuče u uho zarazan zvuk i privlačna melodija.

“Ledena” je možda i najuspjelija stvar s ovog albuma, pomalo sjetna i lagana, ali dinamična i jaka sa zanimljivim tekstom. Riffovi su zaista neodoljivi u ovoj stvari, a vokal je ogoljen i suptilan u svojoj interpretaciji.

S početka albuma treba još izdvojiti “Do konca“, još jedna lagana ljubavna stvar, prava rock balada koja će ostati zapamćenija. I ove stvari su najjače na “Infri”. Sredina albuma je pomalo zamorna i predvidljiva, kao da je inspiracija popustila i reklo se sve što se imalo reći.

“Piknik” i “Gianna” zatvaraju album i opet se vraćamo na početak i baladni ton koji ga je pratio. Naime tako se i zatvara album – s laganijim stvarima koje su odradili zaista jako dobro.

Iako ima svojih slabijih strana, “Infra” je jedno zanimljivo izdanje benda koji zna kako održati interes za svoju glazbu i prilagoditi se suvremenim strujanjima, ali ne izdati vlastiti zvuk. Taj alternativni rock s elementima metala i progresivnog rocka i dalje funkcionira te privlači pažnju.

Siddharta su pokazali da su jedan od jačih regionalnih bendova i da možemo računati na još dobrih stvari od njih.