Ne vjerujte naslovu albuma

Karijera Madeleine Peyroux započela je prije više od jednog desetljeća. Nakon tri albuma obrada tuđih pjesama, jazz vokalistica i kantautorica odlučila se za hrabru, no posve prirodnu promjenu glazbenoga smjera: svih jedanaest pjesama novoga albuma vlastiti je autorski materijal.

Kada je Peyroux 1996. kao 22-godišnjakinja objavila prvijenac “Dreamland”, nije trebalo proći puno vremena da ju se – zbog vokalnog stila – usporedi s velikom Billie Holliday. Tih se usporedbi vjerojatno naslušala prilično često i kao da je odlučila stati im na kraj.

Na tri prethodna albuma predstavljala se pjesmama drugih (Joni Mitchell, Bob Dylan, Leonard Cohen…), no došlo je vrijeme dokazati se kao samostalna umjetnica, ne s glasom Billie Holliday, već vlastitim.

Bivši suprug Joni Mitchell, producent Larry Klein, ponovno je zasjeo za kormilo i više nego uspješno izbalansirao omjer jazz vokalistice i kantautorice približivši tako Peyroux korak bliže Joni Mitchell.

I tako, prvi puta u karijeri, Peyroux nije posegnula u tuđu pjesmaricu, već je u suradnji s provjerenim suradnicima sama napisala svoje pjesme. I baš ta činjenica da više nije samo izvođač čini album “Bare Bones” baš njezinim, više no što je to bio bilo koji od prethodnika.

Jedina pjesma koju je napisala sama jest “I Must Be Saved” (posvećena nedavno preminuloj Odetti), dok se impresivan popis suradnika (Walter Becker, Jesse Harris, Joe Henry, Julian Coryell i David Batteau) pobrinuo da i ostatak materijala prođe glatko.

Ako se svaka skladba promatra pojedinačno, nije teško primijetiti različite stilove suradnika. Nemoguće je promašiti funky jazz-rock “You Can’t Do Me” Waltera Beckera tako tipičan za njegov duo Steely Dan: britkost i duhovita igra riječima dodaje albumu ono što je Peyroux nedostajalo svih ovih godina – zrnce humora.

Za svaku bi se pjesmu mogao naći sličan opis, no nemojte pomisliti kako se radi o tek linearno složenim pjesmama koje opisuju strah ili nadu. Prava ljepota ovoga albuma krije se u njegovoj tematici: od početka do kraja “Bare Bones” priča priču o pronalaženju sebe, traženju istine i ljubavi kroz razdoblja tuge i žalosti.

Svojevrsna duhovna autobiografija koja dosad najbolje opisuje tko je Medeleine Peyroux, njezine interese, strahove, te na predivan način vodi prema samospoznaji. Primjerice, na početku albuma nevino i iskreno priznaje kako ne shvaća gospel glazbu, da bi pred sam kraj briljirala upravo u jednoj gospel skladbi, čime će njezina potraga dobiti autentičnost.

Jedina poveznica s njezinim prethodnim albumima jest akustični stil pjesama potpomognut Hammondom i gudačima, no spoznaja da Peyroux izlazi iz sjene velikana i predstavlja se kao talentirana kantautorica svakako je puno važnija.