Pete Townshend
Anthology
Datum izdanja: 07.10.2005.
Izdavač: SPV / Trolik
Žanr: Rock
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Antologija samostalnog rada Petea Townshenda, gitariste i autora većine rada grupe The Who, na mene je ostavila potpuno drugačiji dojam od očekivanog. Nažalost, nakon preslušavanja oba diska ostavila me potpuno ravnodušnim i bez ikakvih preupečatljivih dojmova. Moram priznati da sam očekivao nešto puno zanimljivije od čovjeka koji potpisuje neka zaista posebna rock djela i pjesme, ali ne neovisno nego u sklopu The Whoovaca.
Čini se da je Pete drugačije funkcionirao tamo, očito je bio okružen ljudima koji su mu mogli reći kad je dosta, kad je pretjerao i otišao predaleko. Zato mi nekako njegov rad u The Who djeluje bolje, kao da je više energije potrošio tamo, a ono što je ostalo uobličio u svoj solo rad. 
Nije mi jasno da li je ta priča ona prava, tj. ono najbolje iz sebe dati u The Who, a sve preostalo uobličiti u vlastiti rad, ili je istinita ona obrnuta – u The Who se ograničiti, a iz svih svojih ‘najboljih’ ideja napraviti nešto posebno i neovisno. Izgleda da je istina negdje između te dvije priče, čas bliže prvoj, čas drugoj, pa možda otuda i toliko mlak, mediokritetski proizvod samostalnog rada.
Ne osporavam ovdje njegovo gitarsko i aranžersko umijeće, to nikako, ali ono što se nalazi na ovoj dvostrukoj antologiji je u većini pjesama stvarno pomalo dosadna, neinventivna, pa čak i pomalo iritantna verzija rock muzike. Kao vokal, Pete zapravo ima predispozicije i potencijala, u tom području mu nemam zamjerki, sve teme kojih se dotakao (odrastanje, ljubav, politika, odvikavanje) otpjevao je s vidno uloženim trudom i vrlo srčano.
Da ne izostavim podatke o građi ove kompilacije, moram spomenuti da je “Anthology” retrospektiva njegovih sedam studijskih albuma, od prvog “Who Came First” (1972.) pa do “Psychoderelict” iz 1993. godine. Odabrane su 34 pjesme koje nisu poredane kronološki, iz knjižice koja dolazi uz diskove i koja sadrži mnoge rijetke fotografije Petea u studiju može se saznati njegovo objašnjenje svake pjesme, a uključena je i biografska priča o njegovom životu i nastajanju pojedinih albuma.
U Japanu i Europi ovo izdanje predstavljeno je kao “Anthology”, a za američko tržište izlazi kao još jedno dvostruko “Gold” izdanje za Universal Music Group. Za kraj, moram priznati da kad se zaželim Townshenda da radije poslušam The Whoov legendarni “Live At Leeds” iz 1970., ili nešto u tom stilu, gdje mi se puno više sviđa ono što Pete svira (i pjeva, uz Rogera Daltreyja).
