Nastavak suživota kubanskih ritmova i popularnih melodija

Kompilacija “Rhythms Del Mundo: Classics” je jedan u nizu sličnih projekata s nekom plemenitom svrhom, na kojem glazbene zvijezde sviraju obrade poznatih pjesama.

Ovaj put obrađeni su raznoliki klasici pop muzike u razdoblju od
pedesetih do osamdesetih godina prošlog stoljeća, a cilj projekta je
podizanje razine svijesti o globalnim klimatskim promjenama te
prikupljanje sredstava za pomoć u slučajevima prirodnih katastrofa (za
više informacija posjetite stranicu projekta Artists Project Earth).

Album otvaraju The Killers obradom hita Eaglesa “Hotel California“. Njihova verzija je pitka fuzija originalne melodije te afro-kubanskih ritmova i puhača. Takav pristup je manje-više konstanta cijele kompilacije. Za latino dio su zaduženi kubanski glazbenici okupljeni pod imenom Rhythms Del Mundo.

The Rolling Stones se pojavljuju i kao obrađivači, ali i kao klasik kojeg je obradila Cat Power. Njena verzija “Satisfaction” je jedna od drastičnijih promjena u odnosu na originalni predložak. Ritam pjesme je usporen, vokal je prije sjetan i umoran nego bijesan, a nedostaje i vičući refren.

Stonesi su se vratili u najraniju mladost kada su im albumi imali podosta obrada starih r’n’b i soul hitova, što znači da su se u obradi “Under The Boardwalk” snašli kao riba u vodi. U sličnom je ruhu i lepršava obrada Sam Cookeove “Cupid” od strane Amy Winehouse, koja ionako obožava taj glazbeni period i stil.

Jack Johnson s obradom Lennonove “Imagine” se nije pretjerano odmakao od i predobro poznatog originala, dok The Zutons u obradi “Runaway” zvuče pomalo odsutno i razvodnjeno u odnosu na Dela Shannona. Isto bi se moglo reći i za Augosto Enriquezovu verziju “Bohemian Rhapsody“, koju doduše zbor i pjevanje na španjolskom malo osvježavaju.

Obrade Stevie Wonderove “Mi Cherie Amour” te Elton Johnove “Are You Ready For Love?” od strane Erosa Ramazzottija, odnosno The Kooks, također ne donose ništa specijalno novoga, iako Eros solidno pjeva u svom prepoznatljivom stilu.

KT Tunstall je pokušala imitirati vokal Patti Smith u obradi “Because The Night“, a Kaiser Chiefs su obradili “I Heard It Through The Grapevine“, savršenu pop pjesmu koja bi dobro zvučala u bilo čijoj verziji. Doduše, nitko je nikad više neće otpjevati poput Marvin Gayea. Nirvanina “Smells Like Teen Spirit” u obradi Shanade na trenutke zvuči kao lounge parodija u stilu Richarda Cheesea.

Keane su u “Under Pressure” od Queen i Bowiea dodali svoj piano stil, a Editors svoje dramatične vokale u Lou Reedovu “Walk On The Wild Side“. “Big Yellow Taxi” Joni Mitchell definitivno pašu latino zvuci, a obradili su je Aquila Rose & Dana Valdes.

“For What It’s Worth” Buffalo Springfielda je jedna od uspjelih obrada koja u verziji OneRublica zvuči opušteno i funky. Jacksonova “Beat It” u verziji Fallout Boya je također jedna od boljih. Pjesma je još intenzivnija od originala, vokal je prkosan, gitara distorzirana, dokaz da latino podloga može funkcionirati i sa žestokom glazbom.

Hendrixova “Purple Haze” je instrumental u verziji Rhythms Del Mundo bez gostujućih zvijezda. Puhači su tu umjesto vokala, a električna gitara pomalo vuče na Santanin latino zvuk. Drugi instrumental, koji ujedno zaključuje album, je “Stairway To Heaven” Led Zeppelina koju su obradili Rodrigo Y Gabriela. Pjesma se kao i original polako penje, ali cijelo vrijeme ostaje akustična sa dozom flamenco gitare i latin-jazza.

“Rhythms Del Mundo: Classics” je solidna kompilacija koja uglavnom daje malo svježine dobro poznatim pjesmama, te dobro dođe kad trebate nešto pustiti šarolikom društvu.