Naslov kaže najbolje

Veliki talent materijalizirao se u velikog umjetnika. Tako bi se ukratko mogao opisati novi album Alicie Keys koji prikladno nosi naslov “Girl On Fire”.

Kako zvukovi s novog nosača zvuka sugeriraju, događaji u privatnom životu (brak i rođenje djeteta) djelovali su blagotvorno na Alicijinu kompozitorsku i izvođačku inspiraciju, tako da “Girl On Fire” sadrži manje-više sve što bi slušatelji modernog soula htjeli čuti i doživjeti. “Girl On Fire” je bolji od prethodnika “Elements Of Freedom” i vjerojatno će nastaviti drmati kroz 2013.Uz nekoliko izvrsnih potencijalnih singlova (“Tears Always Win” kao jedan od još neiskorištenih aduta) te pokoju suvišnu pjesmu (npr. “Limitedless”), “Girl On Fire” sadrži emotivne teme koje možda i nisu za radio, no riječ je o kompleksnim temama koje imaju snagu prosječnom slušatelju proširiti vidike izvan konvencionalnih šablona.Kao izvođačica Keys sve češće koristi svoju ‘rašpu’ u glasu, klavir je prisutan, s njim se počinje (“De novo“) i završava (efektna “101“). Nakon kratkog uvoda slijedi još jedna klavirska, tmurna “Brand New Me”, koja unatoč naglasku na novom početku govori više o vremenu provedenom u trpljenju boli i traženju izlaza. Odnosno, sama autorica je to najbolje sročila:
“I don’t need your opinion
I’m not waiting for your ok
I’ll never be perfect, but at least now I’m brave
Now, my heart is open
And I can finally breathe
Don’t be mad, it’s just the brand new kind of free
That ain’t bad, I found a brand new kind of me
Don’t be mad, it’s a brand new time for me, yeah”

Nastavak albuma je emocionalno mirniji, na neki način sugerira da je Alicia našla ispunjenje u ljubavi koja ju je izvukla iz svijeta turobnih emocija (“When It’s All Over” i “Listen To Your Heart“). Kičmu albuma čine dramatična naslovna pjesma s Nicki Minaj na rapperskim dionicama, “Fire We Make“, “Tears Always Win” i mirnija “Not Even The King“.

“Fire We Make” podsjetit će na “Cowboy Movie” Davida Crosbya, a “Tears Always Win” ima snagu klasičnih kraljica soula Arethe Franklin i Janis Joplin. Slične retro-recepte je uspješno zakuhala Adele, no većina pjesama ima jasan Alicijin autorski pečat, tako da se ne može govoriti o pukom zanatskom posjećivanju općih mjesta.

Već se dulje vrijeme zna da žanr soul sa svojom bogatom ostavštinom ne može tek tako ‘riknuti’, unatoč činjenici da su žanrom i top-listama dugo dominirali krivi izvođači s krivom estetikom. U zadnje vrijeme nekoliko jakih albuma (Frank Ocean, Michael Kiwanuka, Jessie Ware…) ozbiljno vraćaju soul na velika vrata, i dobra je vijest ta što je i “Girl On Fire” po kvaliteti usporediv s njima, a ima i zamjetan komercijalni potencijal koji se ne kosi s umjetničkom vizijom Alicije Keys.