Nasljednici Dissectiona ponovo jašu

Petnaest mjeseci nakon objavljivanja prvog studijskog albuma, ovi njemački black/deatheri pripremili su i drugo studijsko izdanje.

Konceptualno gledano, album koji je dosta sličan, pjesme u prosječnom
trajanju od pet minuta, nekoliko dužih, progresiji orijentiranih epskih
naslova, dosta melodioznih i bjesomučnih riffova, akustičnih fragmenata,
te jedna obrada, ovaj put je to od Unanimateda – “Life Demise“. I puno
tmurne, mračne atmosfere.

Naravno da im pečat nasljednika Dissectiona ne treba stalno ‘držati’ nad glavom, ali budući da su si takav status priskrbili prvim albumom, isto se ponovilo već na prvom slušanju novog materijala. Odmah na startu čeka nas osam minuta duga “In Blood and Fire“, pjesma umjerenog tempa, kroz koju se uživljavamo u krajolik u kojem vladaju vječna zaleđena tla i glečeri.

Nije rijedak slučaj da na albumima baš naslovna pjesma bude udarna, pa je tako i u ovom slučaju. Akustični uvod na kojeg se nadovezuje bolesno urlanje (“under a frozen sun, pain’s obscure ballet, a litany sights endlessly“). Pjesma je dosta mirna, emotivna, s melodioznim gitarskim dionicama koje se provlače kroz nju. “Gates of Eden” je najduža, traje devet minuta, a ‘protkana’ je ‘rafalnim’ bubnjevima, melodijama, te promjenama tempa, dok je “Ritual Of Sigh” prava black-death brutala, srednjih i brzih ritmova.

Dakle, vrijedi gotovo sve ono što je i prošli put rečeno. Thulcandra je novi Dissection, koji će, nadam se, dugo ostati na sceni i na najboljem su putu da ostave neizbrisiv trag. Po mnogo čemu nisu jedan od gomile bendova koji se utapa u moru prosjeka koji su danas pojavljuje na sceni, a budući da su iz Njemačke, već se vidi njihov red, rad i disciplina, jer su nakon godinu i pol već objavili drugi studijski album.

I to gotovo pa jednako dobar kao i prvi. Ovo je definitivno album za sve poklonike žešćeg metalnog usmjerenja.