Napredak je očit

    1231

    Media stres

    E.V.I.L. (e-Virus Influenced Love)

    Datum izdanja: 16.12.2014.

    Izdavač: DIY

    Žanr: Alternative, Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Blue
    2. Outcast
    3. Time Traveler
    4. Sea of Oceans
    5. Running Isn’t The Best Solution (bonus)

    EP “E.V.I.L. (e-Virus Influenced Love)” je novo izdanje međimurskih Media Stresa, trojke koju smo vam predstavili prije otprilike dvije godine kad su izdali najavni EP “Fear and Panic“.

    Novi EP bi trebao dobiti svojeg sljedbenika već na proljeće, pa je prava šteta što nismo dobili pravi album, barem po onom što su nam priuštili na ovom prvom dijelu. Energična alternativna spika koja mnogo duguje onom što se zbivalo na rock sceni ’90-ih prebačenih 20 godina unaprijed zvuči vrlo dobro i moćno, pa vjerujem da bi dečki mogli samo još više napredovati.E.V.I.L.” se sastoji od pet pjesama od kojih nekako najneuvjerljivije djeluje uvodna “Blue” koja je izabrana kao najavni singl albuma za koju je čak i napravljen videospot. Ne mogu najbolje opisati što, ali me u njoj mnogo tog smeta, počevši od samog miksa gdje se glazba i vokali baš ne slažu najbolje, do vrlo parodične vokalne interpretacije koja previše teži kopiranju utjecaja iz ’90-ih. To bi vjerojatno uspjelo u Americi, ali meni nije nikako leglo.

    Na svu sreću, postoji tipka skip i dolazimo do mnogo boljeg materijala, počevši od “Outcast” koja je mnogo dinamičnija i efektnija jer se nisu pretjerano trudili nekog kopirati, već su otkrili da mogu i sami ponuditi mnogo tog dobrog i pamtljivog. Kako idemo dalje, tako su sve dojmljiviji, pa s “Time Traveler” zvuče kao međimurski odgovor na Them Moose Rush, “Sea of Oceans” bi lako mogao postati hit da dečki ne žive u Hrvatskoj, dok je posljednja “Running Isn’t The Best Solution” u maniri prekaljenih rockera.

    Muziku podržava

    Sve u svemu, drago mi je čuti napredak u zvuku u odnosu na prvi EP, pa se nadam da će drugim dijelom EP-a “E.V.I.L.” barem jednako prašiti kao i ovdje, pa ćemo tad moći pričati da je prava šteta što nisu sve zajedno objavili kao album prvijenac. Naravno, uvijek postoji opcija koju su nam zadnjih godina pokazali The Pixies gdje su jednostavno spojili tri EP-a u jedan album.

    Vratimo se na sam album… Iako se osjeća i dalje popriličan utjecaj ponajprije američke alternativne scene ’90-ih, ovog puta su ga uspjeli vrlo dobro pretočiti u jedan moderniji zvuk koji bi uz malo sreće mogao zasvirati na radio postajama… Ali naravno, ne na našim radio postojama…

    Moćan gitarski zvuk i vrlo dobre vokalne dionice (kad se vokal ne trudi biti ono što nije) pružaju vrlo solidnu glazbenu cjelinu kojoj će vrijeme pokazati koliko je to plodno za naše podneblje. Iskreno, sumnjam da ovim zvukom mogu pridobiti našu publiku, ali možda dečki kupe kombi i zapute se preko bare.

    Muziku podržava