Staind
Staind
Datum izdanja: 12.09.2011.
Izdavač: Atlantic / Dancing Bear
Žanr: Metal
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Je li inače dobar znak kada vam članovi benda pred izlazak novog albuma izjave kako su album snimali skroz odvojeno i bez ikakve komunikacije?
Kakav god to bio znak, svim fanovima Stainda proizvelo bi nekakvo upozorenje.Nešto se i jest dogodilo – koštalo ih je odlaska bubnjara. Čovjek je lupio zadnju činelu istoimenog albuma i rekao “Dečki, odjebite! Ja idem…”. Nevjerojatno, ali istinito, Staind je uza sve to snimio valjda najbolji album karijere. A koliko je to dosta da opet pokažu i dokažu nešto novo u 2011. godini ove ere? Bog bi ga znao…
Najbolji uvod od samih početaka – stvar “Eyes Wide Open” pokazuje glasnu i agresivnu stranu Aarona, koju svako malo opet pokazuju. “Not Again” i “Paper Wings” posebno. I na “Take a Breath” se razljutio, ali mu se pridružio podosta generički riff, koje na ovakvim albumima (budimo realni) ne možemo izbjeći. Pored njih, možda bi čak “The Bottom” (koju znamo s “Transformers” soundtracka) bila najkompletnija u njihovom stilu.
I onda dvije zanimljivosti. Prvo su deprica i dupli vokali na “Failing” podsjetili na Aaronov stalni uzor – Alice In Chains, a onda smo se na “Wannabe” priupitali: ‘Snoop, koje boga ti tu radiš?!?!’. Da, Snoop Dogg je Staind doveo do usporedbe s njihovim bivšim prijateljima – Limp Bizkit.
Ali, stvar me sjetila još nečega – Mike solira li ga solira na albumu. Ne znam je li uzimao nekakve lekcije ili je shvatio da solo više nije zabranjena tabu-tema kod melodičnih bendova, ali na ovom albumu se zbilja potrudio! I s riffovima i s pletenjem po žicama.
Možda je ovaj povratak žešćim korijenima bio prouzročen Aaronovim solo turnejama i albumima gdje se izjadao uz svoju najbolju frendicu – akustičnu gitaru. Možda je dovoljno ispucao te laganice iz glave, pa ovdje složio samo jednu (zadnju “Something to Remind You“) i vratio stav, pa čak i kvalitetu s albuma “Dysfunction” i hitoidnog “Break The Cycle”. Opet, je li to danas dosta?