Nakon gonga dolazi genijalna mjuza

Kao u nekom japanskom filmu, prvijenac “Amphetamine Ballads” novih nada The Amazing Snakeheads započinje udarcem u gong, nakon čega kreće masna porcija garažnog blues rocka.

U posljednje vrijeme se diže velika frka oko njih, a ako se pitate je li s razlogom, odmah ću u startu reći, da. Još prošlo ljeto kad sam čuo skladbu “Testifying Time” shvatio sam da ćemo dobiti jedno novo odlično ime jako skoro, a samo godinu dana kasnije izdan je “Amphetamine Ballads” koji već sad staje u rang s mnogo jačim izdanjima, pa me ne bi uopće začudilo da osvoji i pokoju godišnju top listu, posebno što se Britanije tiče.

The Amazing Snakeheads zvuče kao da su se Joy Division i Grinderman spojili s The Black Keys i pri tome još nadodali gomilu garažnog bluesa kojim bi se mogla opisati tjeskoba mračnih kutaka kojima se bend šeće. Hmmm, mračno? Da, ali i efektno, moćno i rafalno.Uvodna “I’m A Vampire” zvuči kao da ju pjeva čovjek koji je na samrti i bolnim urlicima pokušava spasiti svoju dušu, a dramaturgija je pouspješena kirurški preciznim bas dionicama i ritmom koji dočaravaju svu njegovu bol. Slijedi je “Nighttime” koja nalikuje na ranije radove Nick Cavea i njegovih družina.“Here It Comes Again” je hit, nema druge. Zvuči kao da se Jim Morrison ‘probudio iz mrtvih’ i naganjaju ga ponovno iste beštije, “Flatlining” balansira laganim bas dionicama kao i na posljednjem albumu Nicka Cavea, ali s dodatkom brutalnih gitara i vokala koji ponovno vuku tjeskobu.

Moram priznati da bend The xx i posljednji album Nick Cave and the Bad Seedsa mi nisu nikako legli, a The Amazing Snakeheads dosta balansiraju tim teritorijem. Ipak, za razliku od spomenutih, ova škotska trojka puno šire širi svoja krila, pa moćnim i kaotičnim garažnim bluesom uspijevaju u prvi plan izbaciti tmurnu atmosferu i vrlo dojmljive tekstove zbog čega i cijeli album zvuči kao neki soundtrack za neki hororac.

“Amphetamine Ballads” bi djelomično mogli usporediti s albumom “Murder Ballads” jer album The Amazing Snakeheads upravo zvuči kao odgovor kojeg čekamo gotovo 20 godina.

Je li “Amphetamine Ballads” jedan od najjačih albuma u 2014. dosad? Nema sumnje!