Najbolji pomak u punk rocku dosad

    2284

    Propagandhi

    Potemkin City Limits

    Datum izdanja: 17.10.2005.

    Izdavač: Fat Wreck Chords

    Žanr: Punk

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. A Speculative Fiction
    2. Fixed Frequencies
    3. Fedallah’s Hearse
    4. Cut Into The Earth
    5. Bringer Of Greater Things
    6. Die Jugend Marschiert
    7. Rock For Sustainable Capitalism
    8. Impending Halfhead
    9. Life At Disconnect
    10. Name And Address Withheld
    11. Superbowl Patriot Xxxvi
    12. Iteration

    Bilo bi žalosno propustiti ovakav bend. Ovi Kanađani su kroz zadnjih 11-12 godina koliko postoje napravili nevjerojatan pomak. Prva dva albuma, “How To Clean Everything” i “Less Talk, More Rock” su bila bazirana na veselom melodičnom skate punku kojem je svrha bila bocnuti i isprovocirati. Album iz 2000., “Today’s Empires, Tomorrow’s Ashes” je već sadržavao nešto više siline i ozbiljnosti, da bi na kraju svoj vrhunac dosegli nedavnim “Potemkin City Limits“.

    Odlaskom starog bubnjara Johna Samsona kojeg je zamijenio Todd The Rod nešto prije snimanja prethodnog albuma, Propagandhi su se značajno udaljili od svog uobičajenog skate punk zvuka i priklonili se nečemu posve drugačijem. Chris Hannah, frontmen, na ovom se albumu potpisao kao Glen Lambert i tako unio pomutnju u glave fanova da je dosadašnji pjevač otišao. Radi tolike velike promjene u zvuku, većina ljudi je pala na njegov sarkazam, uvjerena da se zaista radi o odlasku frontmena u drugi bend.

    Njihov zvuk je sada prošao granice klasičnog punk rocka, a od starog zvuka kakav se nalazi na prvim albumima više nema ni traga. Chris, odnosno Glen, prešli su sve te limite i krenuli i u sfere jazza (početak “Cut Into The Earth” i “Rock For Sustainable Capitalism“), funka i drugih pravaca, no ipak se jednim dijelom drže svog trashy zvuka.

    Muziku podržava

    No, ono što je kod Propagandhija možda interesantnije od muzike jesu teme kojima se bave. Oni su poznati aktivisti koji propagiraju kroz svoju muziku i način života antikapitalizam, antiglobalizam, jednaka prava muškaraca i žena, veganski način života, anarhizam i slične pravce koje malo koji poznatiji punk bend propagira.

    Svaka se stvar bavi ozbiljnim političkim temama koje oni obrađuju na prilično provokativan način. Listajući booklet, naći ćete i brojne citate koje očito prozivaju velike face politike, no i one manje. No, jačina stihova je uvijek sukladna s jačinom muzike. Ono što oduševljava na cijelom albumu jest savršena kompozicija energičnih bubnjeva koji su izvrsno ukombinirani u snažne rifove na gitare i prodirajući Glenov i Rodov vokal.

    Između ostalog je fascinantno primjetiti kako u “Rock For Sustainable Capitalism” proziva ni više ni manje nego samog vlasnika Fat Wrecka koji ih izdaje od početka, Fat Mikea. Rečenicama “Anyone remember when we used to believe that music was a sacred place and not some fucking bank machine? Not something you just bought and sold?” Propagandhi su se davnih dana upoznali s NOFX-ima te se oduševili kako imaju jednake nazore što se tiče DYI etike. Vrijeme je prošlo, a NOFX su postali jedni od komercijalnijih punk bendova današnjice. No, ono što su Propagandhi zaboravili jest da i oni izdaju za tu istu etiketu.

    Ali, na stranu njihove unutarnje konflikte, postojali li ili ne, Propagandhi se dotiču i bitnijih tema, poput američko-kanadskih razlika u “A Speculative Fiction” ili načina unovačenja američke vojske u “Die Jugend Marschiert“. Sve u svemu, svaka se stvar bavi bitnijim stvarima nego dosada te se, čisto tematski, sve više približavaju Anti-Flagu ili nekim nepoznatijim punk aktivističkim bendovima.

    Propagandhi su napravili veliki pomak i zasluženo potrošili ovih nekoliko godina koliko smo čekali na novi album. Sada puno dulji (punih 40+ minuta je puno više od dosadašnjih jedva pola sata), puno ozbiljniji i puno interesantniji, možemo im samo zapljeskati.

    Muziku podržava