Najbolje, ali ipak nešto nedostaje

“The Best Of R.E.M. In Time 1988-2003” naziv je kompilacije najvećih hitova američkog rock sastava R.E.M. Te godine nisu odabrane onako slučajno, nego označavaju plodno vrijeme i rad proveden u velikoj diskografskoj kući Warner Bros za koju su potpisali upravo te 1988. godine.

Prava je šteta što su album “Document” snimili i izdali samo godinu dana ranije, pa tako “The One I Love” ili “It’s The End Of The World” na njemu objavljene nema na ovoj kompilaciji mada tu spadaju po svim ostalim kriterijima.

Dakle, 1988. godine izlazi “Green” kojim polako, ali sigurno zatvaraju vrata (mislim da se može tako reći) nezavisnog i garažnog zvuka iza sebe, i okreću se širim masama slušatelja. Njime najavljuju novo komercijalnije razdoblje, a ovdje ga predstavljaju “Orange Crush” i “Stand“. Pjesme su svojedobno bile veliki hitovi, a i dan danas nisu izgubile na kvaliteti.

Pravi uspjesi vezuju se početkom devedesetih, objavom dvaju remek-djela, albuma “Out Of Time” 1991. godine i “Automatic For The People” 1992. godine. U glazbenom (a i ne samo glazbenom) svijetu odjeknuli su kao dvije bombe, izbacivši na površinu četiri muzičara zaslužnih za taj uspjeh: bubnjar Bill Berry, basist Mike Mills, gitarist Peter Buck, i karizmatični pjevač i vođa Michael Stipe.

Navedenim albumima popularnost im iz užih krugova ljudi doseže svjetske razmjere, a fenomenalni hitovi “Losing My Religion“, “Man On The Moon“, “Everybody Hurts” i ostali postaju nezaobilazno glazbeno štivo. Mnogi i danas ta dva albuma svrstavaju među najutjecajnije ikada, a i malom je broju bendova, gledajući malo povijest, uspjelo sataviti dva savršena albuma jedan za drugim.

Uratkom “Monster”, R.E.M. se vraćaju svom nekadašnjem zvučnom izričaju. Samim time taj se album jako razlikuje od dvaju mega uspješnih mu prethodnika. Svejedno kritike su bile odlične, a od grupe podjednakih stvari, ističe se “What’s The Frequency Kenneth?“.

Slijedi “New Adventures In Hi-Fi” iz 1996. godine kojim nastavljaju nizati uspjehe kako u popularnosti kod fanova, tako i kod novinara (“E-Bow The Letter“, “Electrolite“). Nakon čega dolazi i do sitnih (ne i nevažnih), promjena u bendu. Naime Bill Berry se povlači na svoj ranč, izlazi iz R.E.M. zbog bolesti koja je trajala već neko vrijeme. Ostatak nastavlja rad bez njega.

Prvi album snimljen kao trio je “Up” objavljen 1998. godine. Opet su vidljive znatne stilske promjene, ali “Up” u cjelini izgleda jako dobro. Na žalost na ovu kompilaciju nije uvrštena “Lotus”, ali su tu izvrsne “Daysleeper” i “At My Most Beautiful“. Studijski život R.E.M. okončan je (samo za sada) albumom “Reveal” koji je izašao prije dvije godine i naravno ovjenčan je hvalospjevima.

Od ostalih stvari svoje su mjesto na “In Time…” pronašle dvije sasvim nove. Već svima dobro znana “Bad Day“, koja je i promovirala ovu kompilaciju, te “Animal“. Tu su još “The Great Beyond” s “Man On The Moon” soundtracka, te “All The Right Friends” sa soundtracka “Vanilla Sky”.

R.E.M. su danas jedna od najvećih svjetskih rock atrakcija. Koliko su kvalitetni pokazuje i činjenica da bi bez problema mogli izdati i dupli album najvećih hitova, ne bi promašili. Sve u svemu odlična kompilacija, sakupljene su ponajbolje pjesme (naravno nemogu sve). Ipak najveća, zapravo jedina mana je izostanak pjesme “Shiny Happy People”. Ruku na srce ta se stvar morala ovdje svrstati, jer je jedna od njihovih zaštitnih pjesama i nerazumljivo mi je zašto je nema.

Razmislite malo – R.E.M. možete voljeti ili ne, ali morate ih cijeniti zbog njihovog doprinosa svjetskoj glazbi i utjecaja koji imaju zasigurno su jedan od najkvalitetnijih bendova ikad i zato ćete ovaj cd vrtiti do iznemoglosti.