Luul: Nadam se da je ovo tek početak

Pomalo sneno, Ivan Lulić umjetničkog imena Luul kreće u samostalne vode. Nakon dva singla došao je na red i prvi EP “Nadam se da ovo nije kraj” koji, nažalost, ima samo tri skladbe.

Igra riječi iz prvog odlomka jasno pokazuje što se može očekivati na najavnom EP-ju. U prvom redu, to je jedan dream pop zvuk koji je trenutno iznimno popularan (treba samo vidjeti histeriju oko Cigarettes After Sex) s karakterističnim rukopisom, pa možemo žaliti što tog nema više, posebno kad je uvodna pjesma instrumental.

U glazbenom dijelu imam osjećaj da dijeli slične motive s kolegom s etikete ‘Više manje zauvijek’, Svemirkom, ali svatko je svoju priču odgurao u svojem smjeru. U usporedbi sa spomenutim Cigarettes After Sex, Luul ima mnogo dinamičnije pjesme, ali ipak sam dojma da mu nedostaje neka pjesma koja bi cijelo izdanje malo digla.

Uvodna “Ovo je kraj” ima zanimljivu igru instrumenata i polagano se razvija. Sve počinje u stilu The Orange Stripsa da bi se tema potom lagano razrađivala. U “Dan za danom” Luul nam pokazuje svoj vokal koji se fino stapa sa samom glazbom koja je nešto mračnija i podsjeća na alternativniji dio zvuka ’80-ih s britansko-američke scene. Finale pripada “Ovo nije kraj” koja pak evocira na neke sanjivije momente The Curea i sličnih bendova.

Ovakav sanjiv pop s izrazitim psihodeličnim momentima svakako jest u modi, kad tome nadodamo i dio ‘dark’ glazbe, potpuno je jasno da bi Luul lakoćom mogao doći do svoje publike. Stihovi (kad ih ima) jednostavni su  i lako pamtljivi, što je generalno dvosjekli mač jer malo pjeva, a više svira (zadnju pjesmu također možemo proglasiti skoro instrumentalom jer ima minimalno pjevanja).

Na domaćoj i regionalnoj sceni Luula je najlakše uspoređivati u rasponu od Mayalesa do Ti, ali, nažalost, s tri pjesme se ne može dobiti cjelovitiji uvid što Luul može pa je zasad još uvijek korak dva iza njih s potencijalom koji se jasno nazire na “Nadam se da ovo nije kraj EP”. Baš me zanima kako će dalje ova priča teći…