Na tragu Weezera, The Shinsa i Travisa

Nada Surf je bend koji postoji već 15-ak godina, a iza sebe nema nekih pretjeranih uspjeha i hitova, ali su vrlo cijenjeni u indie svijetu zbog svojih ljepuškastih pjesama koje su česti miks power-popa i college rocka.

Na svojem prvijencu “High/Low” iz 1996. izdali su pjesmu “Popular”, koja je i dan-danas jedna od najpoznatijih skladbi benda. U međuvremenu su još izdali niz albuma, imali i poduže diskografske pauze, a “Lucky” dolazi nakon solidnog “The Weight Is a Gift” iz 2005., a ujedno je i peti album u karijeri benda.

Drastičnih pomaka u zvuku i dalje nema, ali se ipak osjeća sve veća zaokupljenost countryem čime bih ih mogao usporediti s Fountains of Wayne, s time da su Nada Surf puno efikasnije složili svoj uradak za razliku od prošlogodišnjeg albuma “Traffic and Weather” spomenutog benda. Bend i dalje suvereno surfa melankoličnim tonovima uz punu podršku gitara, a vokal Matthewa Cawsa nije toliko dobar koliko se odlično slaže s glazbenom podlogom.

Album otvara odlična “See These Bones” koja podosta vuče na Travis, posebno u atmosferi pjesme i stilom pjevanja. Bila je to dobra odluka staviti ovu pjesmu na sam početak albuma jer slušatelja još više privuče na preslušavanje. Do nje je jedna, rekao bih, klasična college rock pjesma “Whose Authority” kojoj je melodija u prvom planu.

“Beautiful Beat” ima nešto hladnije stihove vođene jakom tutnjavom bubnjeva, da bi refren osunčao pjesmu, “Here Goes Something” je prava kaubojska pjesma obogaćena različitim zvončićima, dok je sljedeća “Weightless” pravi pop draguljčić, nešto slično kako se i The Shins poigravaju s harmonijama. Pred kraj albuma nalazi se nekoliko power pop pjesama koje još dodatno dižu feel good ritam cijelog albuma, a od njih bih izdvojio “I Like What You Say” kao najdojmljiviju.

Nadam se da će i Nada Surf uspjeti doći do svojih pet minuta slave jer svojim radom to zaslužuju. “Lucky” zasigurno neće ostati zapamćem kao neki revolucionaran album, ali se mora priznati da je simpatičan, prpošan i lako slušljiv.

Kao što sam prošle godine kod Travisovog albuma rekao, tako smatram da će mi i ovaj album ostati jedan od najsimpatičnijih albuma u godini i s radošću ću ga još koji puta preslušati.

Dok su zasad The Shins neprikosnoveni (od spomenutih bendova u ovoj recenziji), kao jedni od glavnih američkih indie rock bendova, smatram da bi Nada Surf trebao biti barem u rangu s Fountains Of Wayne, ako ne i više, jer mnogo bolje slažu harmonije i ne ponavljaju se previše.

I dok čekam što će biti s carevima modernog power popa Weezer, koji trebaju isprati ljagu zadnjeg albuma, “Lucky” je solidan način za kraćenje vremena.