Na muci se poznaju junaci

    945

    Midlake

    Antiphon

    Datum izdanja: 04.11.2013.

    Izdavač: Bella Union Records

    Žanr: Folk-Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Antiphon
    2. Provider
    3. The Old and The Young
    4. It’s Going Down
    5. Vale
    6. Aurora Gone
    7. Ages
    8. This Weight
    9. Corruption
    10. Provider Reprise

    Melankolični Teksašani snimali su svoj četvrti album kadli je njihovom šefu i glavnoj kreativnoj poluzi Timu Smithu pukao film i odlučio usred snimanja napustiti bend.

    Čovjek im je doduše ostavio nešto snimaka, no ostatak sastava je odlučio krenuti ispočetka i po principu ‘Jovo nanovo’ snimiti cijeli četvrti album poznatog zvuka za poznavatelje ove grupe: molske pjesme srednjeg i/ili sporog tempa, podcrtane akustične folk gitare sa sythovima, uz diskretno višeglasje. Eric Pulido je preuzeo Smithovu ulogu, no i drugi su dali svoj obol više igrajući na uspjele jam sessione nego na sturkturirane pjesme iz pera jednog autora.

    Je li način ‘idemo sve ispočetka’ urodio plodom? Zapravo, da. Doduše, “Antiphon” djeluje tek mrvicu bolje od prethodnika “Courage of Others”, koji je djelovao umorno i potrošeno, no u usporedbi s albumima mlađih Fleet Foxesa, Midlake djeluju (nepravedno) kao epigoni. Sve je to manje važno ako se uzme u obzir da malo grupa može u roku od par mjeseci bez većih personalnih promjena tako uspješno zamijeniti glavnog autora i vokalista. “Antiphon” je ostavio ne pretjerano velik, ali svakako značajan trag na top-ljestvicama, što čini dodatan mlaz samopoštovanja u sadašnju postavu. Uostalom, muzičari koji mogu smisliti i napisati komade kao što su “Antiphon”, “Provider” (oba dijela) ili “The Old and The Young”, mogu mirno čekati veće stvari. Ipak, ako se kraj takvih stvari zalomi “Ages”, onda se nameće zaključak da se selekcija pjesama mogla i bolje napraviti.

    Promjena ima i nema. Momci i dalje vole pjevati harmonije na tragu The Beach Boysa i Crosbya, Stillsa, Nasha & Younga, no veći je udio rocka i folka, nauštrb manje raspjevanih magičnih harmonijskih rješenja. Teško je očekivati da Pulido i ekipa totalno odbace utjecaj Tima Smitha, već ga nadopunjuju i proširuju raznim instrumentalnim pasažima.

    Za bend koji je ‘prerano’ snimio album za ponovno buđenje folk-rocka (“Trials of Van Occupanther”, 2006.), pa su mu Bon Iver i Fleet Foxesi uzeli slavu i novce, “Antiphon” je solidan album skrojen s prvo sa srcem, a onda s nadahnućem. Za album koji mora vaditi kestenje iz vatre, “Antiphon” čini više nego dobar posao.

    Muziku podržava