Murphyevi zakoni po drugi put

James Murphy je vrlo zanimljiva osoba, osnivač je lebela DFA Records, nezavisne izdavačke kuće u sklopu EMI-ja, producent, DJ, glazbenik… Kako sve uspjeva raditi, te pri tome ne previše griješti, stvarno ne znam. Očiti je zaljubljenik disko glazbe, elektronike i srodnih žanrova što je pokazao već na prvijencu grupe LCD Soundsystem.

Na njega je vjerojatno najviše utjecao Daft Punk, što je opjevao prije dvije godine u pjesmi “Daft Punk Is Playing At My House” koja se zatim neprestano vrtjela u našim kućama jer je postala dosta veliki hit. Za taj prvijenac nazvanom kao i grupa “LCD Soundsystem” dobio je mnoštvo pohvala od strane kritičara jer je elektroniku pomiješao s jednostavnošću punka i žestokim gitarama pa je sve zvučalo dosta svježe.

Dvije godine kasnije, ovih dana, Murphy nam se vraća s novim pjesmama koje je okupio pod nazivom “Sound Of Silver“. Novi materijal ima ‘samo’ devet pjesama, ali nadoknađuje to svojom dužinom od gotovo sat vremena. I dalje se poigrava raznim tipkicama na svojim miksetama jer je na ljepljive melodične sampleove nabacio mnogo toga, od gitara, klavijatura, do raznih ‘kompjuterskih’ zvukova…

Na “Sound Of Silver” vokali su mnogo bolje posloženi nego prije, kao da je Murphy išao na dodatne satove pjevanja što mu je pročistilo glas i dalo mu veću sigurnost pri pjevanju.

Prve dvije skladbe bih preskočio i to iz jednostavnog razloga jer su mi se najmanje svidjele. Prvi singl s albuma “North American Scum” stilski dosta podsjeća na “Daft Punk Is Playing At My House” pa je vjerojatno i to razlog zbog čega je izabrana da promovira album. U “Someone Great” žali za poginulim prijateljem, a pjesma ima dvije krajnosti, jedna je glazbena osnova koja je jako duboka i izražava tugu, a na nju su ubačeni raznoliki zvončići koji dižu raspoloženje i ton pjesmi. Pomalo podsjeća na radove New Ordera.

“All My Friends” ima brzu klavirsku podlogu od svega par tipki na kojeg se nadovezuje matrica, basevi, bubnjevi, jedva čujne gitare, falsetirani glas… Sve zajedno ispada kao jedan pop hit kojeg se ne bi postidjeli ni dečki iz U2 (znam da malo čudno zvuči).

Jedan od najboljih spojeva rock gitara, electronike i dance ritma očituje se u “Us v. Them“, a “Watch The Tapes” ne zaostaje mnogo za njom. Naslovna “Sound Of Silver” me podsjeća svojom energijom i ritmom na stari Daft Punk, dok je završna “New York, I Love You But You’re Bringing Me Down” oda o New Yorku koju je Murphy lagano otpjevao uz klavir dok se pjesma razuzda jedino u refrenu gdje gitare i bubanj preuzmu kontrolu.

Neki ga nazivaju spasiteljem dance glazbe, dok je nekima samo šarlatan koji prežvakava i kopira starije majstore elektronike. Kako god se uzme, mora mu se priznati da je sa svojim stilom privukao mnoge ljude k ovoj vrsti glazbe. Tu moram ubrojiti i sebe jer do prije nekog vremena nisam mogao ni zamisliti da bih mogao zaplesati na nešto takvo pošto sam rocker u duši, ali me Murphy iznenadio s običnim beatovima koje je naknadno nadogradio raznim dodacima.

Iskreno, ne kužim se previše u elekroniku, ali moram pohvaliti ovaj album jer ipak navuče na ples, makar samo i u vlastitoj sobi, što je i glavna poanta tog žanra. Murphy radi jednostavnu, a opet toliko inovativnu glazbu da mu se može jedino stisnuti ruka i čestitati. Mnogi DJ imaju već toliko izlizane set-liste, tako da i na albumima ne zvuče previše svježe, ali kod LCD Soundsystem se ipak ne osjeća taj zamor.

Nekako mi se čini da je općenito cijela elektronika malo zapala u krizu, nema više velikih izdanja, The Prodigy više nisu oni stari, Daft Punk je malo ‘zamro’, Air i The Chemical Brothers nešto pokušavaju, Moby se ponovno izgubio, Underworlda nema godinama… A novih, zanimljivih izvođača nema.

Vidjet ćemo je li stvarno Murphy spasitelj dance glazbe, odnosno LCD Soundsystem ‘the next best thing‘ tog žanra. Kako trenutno izgleda, nema mu ravnog.